Daj svoje mišljenje.
Odrasla sam uz jako stroge roditelje, stroge u smislu šta se smije a šta ne smije, ali koji su i pored toga imali bezgranično povjerenje u sestru i mene. Nikada nismo bile u kazni niti znamo kako bi ta kazna izgledala, ali uvijek smo zamišljale kraj svijeta ako bismo, ne daj Bože zakasnile iz izlaska, pile, pušile. Izlazile smo koliko želimo dok god se vraćamo kući na vrijeme, spavale smo kod drugarica jer je bilo apsolutno nezamislivo da smo negdje drugo, i roditeljima i nama, odlazile na ekskurzije... Rezultat je taj da smo izrasle u karakterno čvrste osobe, završile jake fakultete, zaposlile se, udale za dugogodišnje momke, a da smo pritom zadržale društvo i da smo međusobno jako bliske, kao i sa roditeljima. Poenta je ta da sa djecom od malena treba razgovarati o tome šta je život, postaviti jasne granice, a unutar tih granica djeci dati slobodu da rastu i razvijaju se na način kako sami žele. U odgoju svojih roditelja ni dan danas ne bih promijenila ni najmanju sitnicu. Hvala im.
