Godinu ipo dana odricanja od svega. Učila jezik, unapređivala veštine i znanja. Vratila se roditeljima na grbaču na selo gde više nikog nema, samo da bih mogla u što kraćem roku da rešim sve kako bih otišla van da radim u struci. Već mesec ipo dana šaljem prijave. Poslala sam već 20 od čega me 10 odbilo, a 10 mi nije odgovorilo, a sve mi se čini da ni neće. Ne odustajem, tražim i šaljem dalje, ali mi je svakim danom sve teže i teže jer imam osećaj da ova "faza" nikada neće proći te da će mi sav život proći u tom čekanju, učenju, samoći. A ideja je bila da ne trpim ponižavanje na poslu te da što manje trošim kako bih imala za odlazak. I sad preispitujem sve i samoj sam sebi najgori neprijatelj.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije