Završavam medicinu i sve više se pitam da li sam za to. Posle svakog odlaska na kliniku sam depresivna, razmišljam o tim ljudima koji umiru, a ja ne mogu da im pomognem. Takođe, dok sam na klinici nekad mi krenu suze na oči kad shvatim da neko umire. Što je najgore dobro mi idu studije i mislila sam da je empatija uslov za ovo zanimanje. Ne znam šta da radim i kako da ukombinujem ovaj posao i svoje psihičko zdravlje. Razmišljam o nekim granama koje nisu direktno povezane sa time, tipa menadžment u zdravstvu, profesura, estetika, akušerstvo itd. Opet ne bih posle toliko škole da radim za 600e nešto što može da se radi i sa drugim fakultetom. Baš me izjeda ovo.
Ostavi svoj komentar
#157
Nekad u autobusu uporedjujem velicinu glave sa drugim ljudima!o.0
odobravam 759 • osudujem 1526 • komentari 30
Detaljnije
Ispovest dana
Otac mi se razboleo od raka i moja majka čim je to saznala malo po malo se udaljavala od njega. Vremenom je našla mlađeg tačnije 20 godina mlađeg i varala ga dok se on mučio. Ubrzo ga je ostavila, ods...
odobravam 446 • osuđujem 28 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest nedelje
Pre 2 meseca vraćajući se kući iz grada pored puta ugledam psa koji se jedva vuče po putu. Izašao sam da pogledam, bila je u pitanju starija ženka. Sažalio sam se i uzeo je sa sobom. Smestio sam je na...
odobravam 2719 • osuđujem 30 • komentari 0
Detaljnije
Ispovest meseca
Djevojka je za vikend otputovala sa svojima u drugi grad jer joj je pradjed imao 95. rođendan, pa se odlučila skupiti cijela obitelj. Ja nisam bio pozvan, kao, obiteljska je stvar, a izlazimo samo mje...
odobravam 131 • osuđujem 7037 • komentari 0
Detaljnije