Nakon što sam pre 8 i po godina otišao od devojke koju sam voleo mnogo, ali se ispostavilo da nismo više emocionalno kompatibilni i da veza više ne ide nikuda i samo nas oboje mrcvari, frustrira i uništava jer na kraju veze nismo uopšte više ličili na ljude s početka veze, nisam više nikada imao partnerku. Ne mogu, nemam više snage, volje i vere, osećam se kao da sam ostao zaglavljen i umro pored nje te večeri kad sam otišao. Bilo mi je do prošle godine sasvim ok da budem sam, jako mi je puno vremena trebalo da bude tako... da se sastavim, reorganizujem i pokupim, ali sada bih stvarno voleo da mogu da nastavim dalje sa životom i da mogu opet da se otvorim, ali više ne znam kako. Strah me je da neću izdržati još jedan raskid s bilo kim, a još me je više strah da ne završim s pogrešnom osobom, pa se iz straha od još jednog razlaza zaje*em doživotno. Nadam se da neću ostati zauvek ovakav i da ću moći nekad ponovo nekoga da volim i da budem voljen ovakav kakav sam.
34
11
5
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
2h
U zivotu postoje starosne dobi, kao sto u godini postoje godisnja doba. U svakoj starosnoj dobi, covjek dozivi ljubav ali, najcesce, u njoj, javno, ne moze da uziva, jer je vec u zajednici i sa djecom. Neki tiho pate u braku, neki varaju, ... . Da bi se javno u ljubavi zivilo i uzivalo, potreban je razvod, za razvod potrebna je hrabrost i spremnost na gubitak skoro svega sto se u braku steklo, ponajvise prisutnost djece u svakodnevnom zivotu.
Anonimus:
3h
Psihoterapija ce ti pomoci jer ovo sto mislis i osecas nije normalno posle toliko vremena
Anonimus:
4h
neke rečenice nisu logično povezane
M.:
4h
Volela bih da te upoznam. Mislim da prolazim kroz neke slične stvari kao ti...
Anonimus:
4h
Zašto je onda još uvek tražiš ako ti nije stalo do nje ?
Ostavi komentar