Shvatio sam da nikad nisam imao normalnu porodicu. Iako su roditelji super zarađivali, iako smo imali ,,sve u životu,, osećam se zanemareno. Čitav život su me ismevali, majka me je potcenjivala, histerisala... Otac dođe isfrustiran sa posla i sve što ne sme da kaže kolegama, kaže meni: ,,Ja sam u tvoje vreme bio je***, vozač, najbolji đak... bla,bla..." Uvek su bili bolji drugi. Poverio sam im se dva puta u životu i za dan, dva je to znala čitava familija i svi su mi se smejali. Više vole decu svojih sestara i svoje braće nego mene. Nikad nisam imao normalnu porodicu! A ja: odličan đak, miran, povučen... Sklanjao sam im se sa puta kad hodaju po stanu... Sad: živim sam, super se osećam, želim da se osamostalim u potpunosti i pravim planove da odem odavde...
Voleo bih da te upoznam. Citavsi ispovest, samo sam rekao: A kad sam ja ovo ispovedio?
Skroz isto covece, osecam se uzasno. Osecam se kao da zivim sa strancima. Nema ljubavi, nema onih sitnica, samo se gledaju krupne stvari sto mogu da ti obezbede stres jedino...
Srce me je zabolelo na ovu ispovest. Nemam vise emocija ni da placem, covece...
404
Znam koliko ti je tesko! samo napred!ti si neko i nesto! ti si COVEK pre svega,COVEK.suprotstavi im se i kazi sve sto ti je na dusi,bice ti lakse i osamostali se,podrzavam te!!!bez obzira sto ne znas ko sam :D
190
Ista situacija. Ni u čemu me ne podržavaju, uvek su im druga deca bolja od mene itd itd... Al zato kad im se proverim za nešto, za manje od pola sata, cela istočna Srbija sazna...
6
Moji nisu živjeli zajedno. Bila sam mala, 4,5,osnovne. Tata me izazvao da mu kazem tko mi je simpatija, neće nikome reći, i rekla sam mu. A za poala sata je dosao susjed i pili su kavu i on mu je to preda mnom rekao. Bila sam tuzna, bijesna i postiđena u isto vrijeme. Nikad neću zaboraviti njegov osmijeh i pogled u tom trenutku.
20
Kakvi su ovo roditelji ??? Najgore je kad nemaš podršku ni od njih.. Nažalost danas svako može biti roditelj..
16
Isto potpunooooo,samo nisam odlican djak,100000% isto
7
Odobravam!
3
i kod mene to jos uvek traje jos kad mi otac kaze jos te hranim
9
Samo naperd, moji roditelji su uvek uz mene, ali kada bih pokusao da dam neku svoju ideju nikada nisu to shvatali ozbiljno.
Iz tog razloga sam otisao preko grane, osamostalio se, i trenutno nema ponosnojih roditelja od njih. Tako da sledite svoje snove ne postoji nista sto se ne moze, samo je pitanje koliko to zelite.
10
meni je trenutno skoro ista situacija :(
4
Momak, isti smo ti, meni je citav zivot takav, jedva cekam sljedece godine da odem da studiram u drugi grad, pa bar malo da se odvojim od njih!
16
Identicno, s tim da sam cerka i imam 2 mladja brata koji postaju lagano kao otac. majka je odavno postala kao otac, valjda nije znala drugacije s njim izaci na kraj... zelim da odem vise od svega, jer mi ovo godinama remeti sve u zivotu. studiranje, poslove, san.. najvise me nervira kada me probudi moj glas kako jeca. istraumiram samu sebe. a zao mi da odem najvise na svetu.. a opet, kad god pokusam da planiram zivot u nekom svom smeru, oni me zakucaju za zemlju.
25
Hej, iako je ovo ovde anonimno...primetila sam da imas dosta "anonimaca", koji su uz tebe. :)
Pa, samim tim, i ja sam takodje. :)
Po ovoj ispovesti, rekla bih da si dobar decko. Pretpostavljam da ces biti i dobar roditelj u buducnosti. :) Bravo, svaka cast za tebe sto si ostao pozitivan! :) :*
20
samo naprijed :)
5
dodji kod mene i ja sam sama.
9
Bravo brate,i za to sto radis sada,i za sve to kako si izdrzao
14
Izgleda da je ovako svuda... I posle ce se pitati zasto ne zelim da ih posetim kad ostare
10
brate, čitam i ne vjerujem, pa zar ima još neko na svijetu da dijeli moju sudbinu.........
15
isto mi je sve kao i tebi samo sto ja imam samo majku...kada bi postojalo neko mesto gde bismo mogli da odemo svi mi 'zanemarivani' i da pruzimo jedni drugima ljubav i podrsku to bi bilo divno! :)
20
Ovo kao da je pisao moj muz. Ista situacija. Mogu vam reci iz naseg tj.njegovog iskustva da je to nesto najgore sto moze da se desi detetu. Imas roditelje a kao da ih nemas. A tek to... Deca od sestara i brace... Pa to je strasno. Sve sto bi trebalo da je od mog muza sa tim raspolaze familija, pa cak i kuca. Znam koliko ga to boli. Ali godinama ne ide u mesto i tu kucu odakle je. Zalost i tuga koliko roditelj moze pogresiti i ogresiti se od dete. Ne znaju da, okrece se kolo srece. ;)
23
Znam, najgora je ta drama oko svakog neuspeha, nikad nisam dozivela da mi kazu nema veze, bice bolje, nego samo jos vise nabijenje tenzije i poredjenje sa drugima. Ali ne predaji se, kolega! ;)
23
razumijem te druze ja jedva cekam da zavrsim srednju da nadjem nekog malog posla dosta mi 90 marki :D dnevno 3 obroka =3 bureka po marku 90 marki :D
samo guraj napred
3
E moj druze, isto je i kod mene. Za moje su svi bolji od mene, ako im se povjerim da imam neki problem to iskoristavaju protiv mene kad god im se ukaze prilika. Sestru su dizali u nebesa, sve sto je htjela to je dobila, dok sam ja bio propalica. Zivot je cudo, sad je "propalica" 4. godina na Ekonomskom, dok sestra nije uspjela upisati faks(da se razumijemo nije mi drago) i u ove cetiri godine studija isao sam kuci samo kad sam morao tj. svakih 6 mjeseci. Bolje je ovako,nema nerviranja. Drzi se:)
45
potpuno te razumem slicna prica
6
Imam sličnu sitauciju, ali ne u porodici, oni su mi uvek bili najveća podrška, vec u društvu. Ceo život su nalazili razlog da me vredjaju, da me ostave, i povrede. I zato vise nikome ne mogu da verujem. Oni su jedan od razloga zašto zelim da odem odavde, i da više nikada ne vidim te face. Tebi pozdrav i samo napred!
32
Bjezi brale,spasavj glavu..
14
Ista situacija i kod mene, rasplakao si me.
18
Oću i ja sama da živim, isto mi je. :(((
12
Saosećam se sa autorom.
21
Kako mi je teško kad pročitam ovakvu ispovest, pa još kad vidim koliko komentatora se identifikuje s ovim... Volela bih da nekad mogu da vas sve pozovem kod sebe, na ručak ili na vikend ili tako nešto i da podelim s vama ovu ljubav, koju ja imam u svojoj porodici. Nemamo baš puno drugih stvari, ali oduvek imamo ljubav i slogu. Stvarno ne mogu da razumem ove roditelje...
75
Planirala sam da i ja napisem slicnu ispovest, skroz te razumem. Meni su moji redovno govorili da sam debela, glupa, ruzna i nekulturna, a sada se cude sto imam manjak samopouzdanja. -.-"
70
. . da ne dozivim to isto. :(
16
Kako me dusa zaboli kad ovo citam. . . A prisiljeni smo vecinu vremena zivjeti s njima, gledati neke stvari, slusati. . Kod mene je malo drugacije. Gledam odnos majke i oca i samo molim Boga
36
Znam kako ti je. Kao da sam ja ovo pisala. Od rijeci do rijeci.
22
tako su se ponasali prema meni, dok nisam saznao da sam usvojen, oterao sve u pm, i evo vec 11 godina zivim bez njih. i lepo mi je !
69
Samo hrabro, uz tebe smo!
42
Ostavi komentar