#3048893
29 Jan 22
Prošlo je 5 godina od kako mi se raspalo društvo. Nemam više sa kim da se družim, niti da izlazim. Svašta sam probao da to promenim, ali ne vredi. Kako upoznati nove ljude na kraju dvadesetih, kako ponovo pokrenuti socijalni život???? Ovo pitanje sebi godinama stalno postavljam, jer mi jako teško pada ova usamljenost.
653
26
34
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
29 Jan 22
Nisi jedini. Ja takođe nemam ama baš nikoga, ni jednog jedinog druga. Nisam asocijalan, komunikativan sam i hteo bih da imam društvo. U klubove izlazim sam i sam sedim u kafićima. Potpuno te razumem.
Plazma keks:
29 Jan 22
Imam 29 godina i shvatila sam da prvo sebi moram da budem najbolji prijatelj, da radim ono sto mi prija, da setam, krecem se i pokusam da budem najbolja sto mogu. Putujem sama, lepo mi je i necu odustati od dobrog zivota jer trenutno nemam neke prijatelje. Kad dosli dobrodosli, lepo je to sve, samo sto sam dosla u fazu da ne brinem vise kao pre. Naidju neke faze kad bih najradije izasla sa nekim, onda se setim da nemam sa kim pa se vratim sebi. Ali i to je sve redje. 🙂
Anonimus:
30 Jan 22
pozovi nekog starog poznanika s kim si izgubio kontakt. jedan od 5 je sigurno u sličnoj situaciji pa će jedva dočekati da se s nekim vidi
јома:
30 Jan 22
ево ја ћу се дружити с тобом 😭
Lutač:
30 Jan 22
Kupi motor. Ja sam najbolje ljude tako upoznao. Sjajna ekipa. I sjajan hobi.
Anonimus:
30 Jan 22
Mladi odlaze iz zemlje društva se raspadaju.I moje kolegice iz škole su otišle ostale mi ove s posla koje znam nekoliko mjeseci.
Anonimus:
30 Jan 22
Isto takoo, nekao sve je drugacije… Prosto smatram da je prelazni period mozda, vreme kada covek mora da spozna neke nove vrednosti…
Anonimus:
30 Jan 22
za vas sto pisete da krene u teretanu, na posao, ples itd, postoje ljudi koji jednostavno ne mogu da sklope prijateljstva, iz nekog razloga su odbojni svima iako im nista ne fali zapravo
M:
30 Jan 22
Imam vise godina od tebe, a slican problem. Zelim da izlazim, da idem na svirke i koncerte, a nemam s kim ...Mislim da je muskarcima malo lakse po tom pitanju nego nama zenama - muskarac kad ode u kafanu uvek sretne nekog koga zna :)
Anonimus:
29 Jan 22
Probala sam teretanu, grupne treninge, kurseve jezika, radionice, šetanje pasa, planinarenje... I ništa. Ljudi dođu da obave ono zbog čega su tu i onda odu kući svojoj porodici i prijateljima koje već imaju. Kad pozovem na kafu ili piće, odbiju uz neki izgovor. Teško da ćeš posle 25. naći prijatelja, eventualno poznanika, a tek da ne pričam o nekim većim društvima, to posle faksa ne opstaje.
Optix:
29 Jan 22
Nazalost, prava istina je nikako. Da je pravo drustvo bilo, nikad se ne bi raspali ni zaboravili. Tako to bude sa 99% njih.
Umorna:
29 Jan 22
Ja imam drugarice, al uvek ja treba da forsiram druženje. Ako je žurka, ja nabavljam piće, ako idemo u drugi grad,ja tražim prevoz, ako idemo u bioskop ja kupujem karte. Umorila sam se više od forsiranja! Hoću da mene neko iscima ako hoće da se druži.
Buba:
29 Jan 22
Teretana (grupni treninzi pogotovo), posao, neki hobiji (upisi neki kurs, kreni na neku radionicu, idi usavrsi neku vestinu, uclani se u neki klub poznavalaca necega ili postovalaca necega). Na takvim mestima uglavnom mozes naci ljude sa slicnim interesovanjima. Zapravo, prvo moras biti dobar sebi, radi na sebi, usavrsavaj se i prijatelji ce doci kroz zajednicka interesovanja. Videla sam da se dosta ljudi zgotivi dok setaju psa. 😅😁
Anonimus:
29 Jan 22
Realno,ja ne znam nikog preko 25 godina da sad ima društvo.Znam poslovne,uspješne ljude sa mnogo pojedinačnih prijatelja.Prije svega budi uspješan u poslu,ispunjen hobijima u slobodno vrijeme,prijatni ljudi naidju onda i kad se ne trudis toliko,onako spontano.A zbog drustva ne ocajavaj.Nisi klinac od 15 godina da se motas s drustvom.
Anonimus:
29 Jan 22
Moj drugar ide sam na putovanja i uvek nađe super ekipu, s kojom posle nastavi da se viđa i čuje. Takođe, drugarica ide na planinarenja i kratke izlete preko agencija (Jungle, Srbija za mlade i slične) i uvek nađe društvo.
Guy:
29 Jan 22
Usamljen si jer nisi ok sa sobom, nauci da budes prijatelj sebi. U tim godinama se drustva raspadaju ko dobar dan. Jer neko ide gore neko dole, onaj ko se trudi da napreduje prioritet je sebi a oni koji idu dole vuku druge sa sobom kolko god im hteo pomoci oni ne zele sebi da pimognu. Svako je u nekoj drugoj prici i bori se sa necim jer oseca da je malo vremena a zahtevi veliki, i kad se sve to sabere, nema drustva vise.
Anonimus:
29 Jan 22
Pa izgleda nikako 🤷🏼‍♀️ Al stvarno tuzno da se ne nalazimo i ne sporazumevamo s obzirom da nas bas dosta nas ima u toj situaciji
Anonimus:
29 Jan 22
apsolutno isto. pre 5 godina... bili na pocetku 20ih... mladi, ludi, zeljni zabave i jesmo se ludo zabavljali, ali isto tako nismo bili klinci, nego dovoljno zreli da se nosimo sa faksom, poslovima, da pricamo i savetujemo jedni druge o ozbiljnim problemima. zivot nas je udaljio, svako na svoju stranu, kontakt odrzavali neko vreme ali sve redje i redje. folder sa slikama ne smem da gledam jer placem svaki put. sad imam skoro 30 i isto nemam nikoga.
Anonimus:
29 Jan 22
U tim godinama gotovo i da ne postoje tzv. društva... Mada ja ih ni kao mlađa nisam volela, jednostavno ako mi neko legne kao osoba i ako ostvarim prijateljstvo, zašto bih morala da se družim sa svih deset ljudi iz tog društva, ako mi ne prijaju. Posle 25-te najlepša poznanstva, od kojih su neka prerasla u dugogodišnja prijateljstva, sam sticala na poslu i na putovanjima. Dakle, usredsredi se na upoznavanje pojedinaca u čijem društvu se osećaš prijatno, a batali grupna druženja.
Anonimus:
29 Jan 22
Ima ljudi koji na nekim rendom.mjestima nađu prijatelje, a ima nas koji dođemo u skolu, teretanu i ne mozemo upoznati nikoga. Ovisi koliko si socjaliziran.
Anonimus:
29 Jan 22
Drustvo se formira godinama, obicno je tako. Kad predjes 25, vecina je vec nasla nekoga i idu ka braku, posle porodica i to je to. Ovi koji do tad ne nadju, ili imaju srece ili ne, ali je mnogo teze posle. Zavisi od mnogo cega. Generalno - tesko ces sad naci ekipu. Mozes par poznanika, nekog da ponekad odes na kafu, ali nesto vise tesko.
Anonimus:
29 Jan 22
Protiv usamljenosti i svih drugih nevolja, sto covjeka snadju, pravi i jedini lijek je rad. Nijedan trenutak svoga zivota ne smije se protraciti sjedeci skrstenih ruku. Najbolji je tjelesni rad. Kada znoj oblijeva i misici bole, postaje se pametniji i misli se roje, nadje se i rjesenje kako iz nevolje izvuci. Rad se ne placa samo parama, moze osmijehom, rijecima, stiskom ruke, zahvalnoscu sto se iz ociju cita ili prihvatanjem tudje pomoci! Samo budite zdravi tjelesno i dusevno, sve cete postici.
xy:
29 Jan 22
džaba tražiš kad ionako više ne postoje pravi prijatelji
Anonimus:
29 Jan 22
Iskreno ne znam ni sama, na poslu eventualno mozes naci nekog ako su tvojih godina. Planinarenje mozda, al ne ocekuj nista brzo, za sve treba vremena.
Anonimus:
29 Jan 22
Neko to zove sloboda, a neko usamljenost .
Anonimus:
29 Jan 22
Kakva teretana, ljudi idu radi sebe i boli ih briga za druge. Nemam savjet, osim možda nekih tečajeva jezika ili neka događanja koja podsjećaju na školu ili faks, tako je najlakše
Anonimous:
29 Jan 22
nikako
Anonimus:
29 Jan 22
Kreni u teretanu, sport bilo koji za pocetak. Tamo pitas neke iskusnije za savet koji su vec neko vreme u tome, tako par puta, pa ih pozoves na pice
Ostavi komentar