Moj otac je imao radionicu za popravku kola, koju smo nakon njegovog veka izdali jednom majstoru, kuća na Zlatiboru i Kopaoniku, 2 stana u Novom Sadu, stan u Beogradu, 3 lokala u Beogradu i lokal u Novom Sadu, našu porodičnu kuću sa voćnjakom od 70mx40m. Imao je nas otac četvoro, ja sam imao još 2 brata i sestru. Uvek je govorio da delimo sve na 4 dela tako je i bilo od kada smo bili mali čokolada se delila na 4 dela svim jednako. Međutim njih troje su završili fakultete na visokim su pozicijama 2 su završili pravo a sestra je magistrirala za farmaceuta. Nakon života mojih roditelja počeli su da dolaze da se svađaju kome će šta da pripadne falsifikovali su dokumenta da se svakome od njih nešto pripadne i ako imaju krov nad glavom a mene izbacili na ulicu. Svakom od njih sam se obratio da mi nešto prepišu gde bi rekli imaš 10 prstiju pa stvori sam i onako ništa nisi zaslužio. Nakon toliko godina sloge uvideo sam u njima pohlepu.
Zato ovakve stvari treba stariji da reše za života...
13
Malo je providno da oni sve dobiju pored toliko nekretnina. Imaš mozga valjda toliko da sve tužiš i tražiš svoj nuzni deo. A ako su tebe izostavili iz svega, očito su roditelji ipak negde pogrešili u vaspitanju.
24
Ostavi komentar