Kad sam bio mali gledao sam oglase na TV-u, zapisivao brojeve i onda sa fiksnog telefona zvao da im kažem da uopšte nisam zainteresovan za to što prodaju.
Juče sam sa tatom poslije napornog krečenja nazdravila čašom piva, rekao mi je: "Ajd, živio" a kćerka sam mu...
Mrzim posuđivati svoje stvari. Pogotovo knjige! Ali svejedno ipak uvek posudim.
Sigurno mi se 2-3 x u životu desilo da kada upoznam drugove svog momka malo bolje shvatim i u sebi pomislim "Kud tebe nisam prije ovog svog upoznala" jer se ispostavilo da je svaki bio finiji i bolji od momka. A ovako kad više nismo skupa ne možeš brate sa drugom...to mi je užasno nikada sebi ne bih dopustila to sem u mislima.
Braca i ja zamrznute riblje štapiće, fish sticks, zovemo fish dicks, pa i naša baba misli da se to tako zove i često nas pita, može li za večeru fish diks ,a i u prodavnici isto tako traži.
Radim kao dadilja. Svaki put kada izvedem bebu u šetnju provjeram kolica po par puta, da vidim da je nisam negdje zaboravila.
Uvijek raspremim krevet prije nego što krenem u grad, da mogu kad se vratim, da se samo bacim u njega.
Prijatelji iz razreda su me napali zato što nisam 2 tjedna u školi, a najbitniji se ispiti sad pišu. Kažu da foliram samo da ne moram u školu, a ne znam kako da im kažem da se leukemija ne može folirat.
Bila sam dete za primer dok nisam dobila neograničen internet.
loading..