Dogovio sam termin sa psihoterapeutom. :/ Ne znam šta da očekujem niti šta da mislim. Nikome nisam rekao osim djevojci, koja me podražala u odluci.
Dam šansu dečku koji niti je obrazovan, niti je fizički privlačan, koji je non stop ponavljao da je ružan, znači niti ima samopouzdanje, da bi on mene otkačio jer "nisam zgodna". Mere su mi 85-67-100.
Smatram da su neke stvari izmišljene zbog blama, npr. tuš kabina je izmišljena da ne bi muža ili ženu bilo blam da gledaju jedno drugo kako preskaču nogom kadu i podižu noge kao neki de*ili.
U prvim razredima Osnovne škole sam nekoliko puta išla u ćošak, i to me je baš pogađalo da sam plakala dok sam bila u ćošku.
Iskreno verujem da će mi se ovaj fakultet nekad isplatiti.
Mislim da je visina velika prednost i da svi potajno maštaju da su visoki, samo to niko neće da prizna i ovi sto su se navodno prihvatili takvi kakvi jesu.
Veze koje su između prethodno razvedenih ljudi su rasterećene pritiska u vezi sa brakom, rađanjem, finansijskim pitanjima...ostaje samo da se uživa, inspiriše, opušta i jedno drugom učine život lepšim.
Kod ljudi mi je glavno to kako se osećam u njihovom društvu. Sa nekim osobama pričam reda radi, a sa nekim osobama mi je prijatno i kada šetamo i kada ćutimo... Smeta mi što se u današnje vreme TOLIKI akcenat stavlja na izgled, kad je energija mnogo bitnija.
Zbog toga šta sam malo deblji, imam ogrorman problem jesti pred ljudima. Na druženjima kada se god jede, imam osjećaj da me ljudi na neki način osuđuju.
loading..