Sve što je valjalo, oženilo se. Nema mi nade, ostaću usjeđelica.
Nikad se neću osećati ispunjeno dok se ne udam. Kao da moram to da ispunim. I imam jedno dete bar.
Od kako smo raskinuli nismo razmijenili ni riječ. Prošlo je 2 mjeseca i nedostaje mi puno. Izgleda srećnija bez mene. 😔
Moji baba i deda davno nisu među nama, ali ja stalno mislim na njih. Kad mi je teško zaplačem i zamolim ih da mi pomognu. Kada sam ponekad srećna podelim u mislima to s njima i zapalim im sveću, jer se osećam toliko nesrećno i usamljeno i depresivno kao nikad, jedino kontakt s njima me usrećuje bar ovako. Porodica me je izdala jako!
Bez ljutnje, odbija me kada devojka ima psa ili mačke u stanu. Meni svaki stan sa psima ili mačkama ima neprijatan miris i pun je dlaka. Jako mi je odbojno i odustao sam od mnogih devojaka zbog toga. Verujte da svi osećaju taj "miris" samo ste se vi navikle na njega.
loading..