Prosto mislim da bez dobrog auta neću uspeti u životu. To mi je preko potrebno. Moraću se ukopati u kredit da dokažem okolini da mogu. Jedva čekam. Držite mi fige.
Doaskom Rusa i Ukrajinaca moj mesečni zakup poslovnog prostora je skočio sa sa 400e na 1000e + troškovi. Mesčno sam sam na lokal tršio 1200e + parking mesecna karta 50e + 150e na gorivo jer se u gradskoj vožnji najviše troši i na sve to obroci dok si na pauzi mesečno oko 200e. Za jednog IT stručanjaka je bilo previše da bacam 1500 evra mesečno pritom sam plaćao kiriju za stan 350e, troškove oko 120e, gde je tu život 800e kad sve saberem niko mi nije garantovao 3000 e zarade da bi ja naredni mesec opstao. Odlučim se da otkažem poslovni prostor i stan, vratim se u svoje mesto i od kuće krenem da radim. Ne sekiram se toliko, radim koliko mogu, uštedim 1700-2000 evra, uštedeo sam dosta novca od 2023 god sad mogu kupiti neki manji lokal u NS-u ili BG-u ali nešto ne želim ta gradska buka i tempo života mi više ne prija tako da tih 1-2 sata što sam gubio u putu od stana do posla traženje parkinga sad iskoristim na trening.
Nisu mi jasne ove devojke koje kriju dečka, a i kasnije kad im postane muž – slikaju se tako da mu se ne vidi lice. Pa ja da sam im muž, meni bi to bilo čudno i pitala bih da li me se stide. Stvarno ne razumem.
Prirodno imam tamnu kosu, i zaista sam zadovoljna sa sobom, gde god da odem imam pažnju suprotnog pola. Majka me uporno ubeđuje da se ofarbam u svetliju boju kose, da promenim nešto na sebi. Misli da je moje nezadovoljstvo sobom uzrok tome što nemam nikoga. Možda njoj ovakva kakva jesam nisam lepa, ali meni je važno da sebi jesam i ne želim da se menjam da bi lakše našla nekoga ako ofarbam kosu. Meni je to van svake pameti. Takva sam kakva sam, kome smeta ne mora da me gleda, a onaj ko me voli treba da me voli takvu kakva jesam, prirodnu. Ne želim da pravim od sebe nešto što nisam.
Mislim da sam spremna za razvod, suprug je odabrao da ide na sportsko takmičenje amatera (na kojem će biti među lošijima vjv) i da propusti najvažniji događaj u mojoj karijeri.
Gazda je pokušao da me verbalno popljuje i nije mi produžio ugovor. Vratim se u kancelariju, obrišem šta sam radila (a da je bilo teško u vezi projekta), ugovor mi istekao na 20% urađenog projekta. Tražila godišnji do kraja, nije dao, otvorim bolovanje. Nisam htjela predati svoje znanje djevojci koju je doveo prije 3 mjeseca da me zamijeni, kao ni šefu odjela. Otišli moji kod rođaka koji radi tu i on rekao kako nisam riješila zadnji projekat (obrisala sam što sam ispravila nakon gazdinog pokušaja vrijeđanja da sam fulala struku). Moji rekli rođaku kako su me zapravo "otjerali" i pokušali poniziti i da sam ja ciljano ostavila kolegama, jer je rekao da su svi bolji od mene. Treba se raditi 1000 komada, a ne znaju da riješe problem. Samo ja vodila te projekte, preuzela od mentora koji otišao prije godinu dana. Sada su kolege sve svalili da sam nesposobna, jer nisam ostala tih 5 dana i završila (namjerno). Ta kolegica pokušala, nije uspjela, kao ni šef. Top iskreno. 😄
Traži od mene intelekt i zrelost, a ona na nivou njene šetogodišnje sestričine po tom pitanju.
Postajem baš depresivna. Volim da čitam i da treniram, ali mojoj mami je to bacanje para. Imam posao i živela sam samostalno par godina, ali sam jedva sklapala kraj sa krajem, jer su u mom gradu jako skupe kirije i informatika. Ovako se stalno raspravljamo, jer je njoj super da ne izlazim iz kuće, samo da idem na posao i to je to. Kaže uvek kako nije tako i da gomilu argumenata zašto treba da izlazim, ali kada odem negde i nema me dva sata, ona odmah počne "Gde si do sada, šta si se toliko zadržala", pa mi prisedne svaki put kada odem. Želim svoj mir i slobodu, ali sam trenutno zarobljena. Ne volim da delim prostor, tako da cimerka ne dolazi u obzir.
Poseban krug pakla za gospodu koji rašire svoje noge u javnom prevozu čim sednu. Kakva nekultura i bahatost!
loading..