Lik došao iz drugog grada (30 km) da se upoznamo, izašli na kafu, u toku razgovora je par puta ušao na bla bla da potvdi vožnju, i sam razgovor je bio napet, požurivao me, haha najgori sastanak ikada!
Pali me kada se muškarci šepure kao paunovi i ponižavaju druge, slabije muškarce. Eto, rekla sam.
Bojim se da ću krizu srednjih godina dočekati u egzistencijalnoj krizi jer ni s 30 godina ne znam kuda plovi brod zvan moj život.
Moj bivši prijatelj je uvek mislio da ga pravim ludim. Nisam smela nešto objaviti, odmah bi on to pogrešno shvatio. Npr. pita me nešto (gde sam, s kim sam, kako, zašto...) i onda se povuče i ne piše, a kad se ja javim – nezainteresovan je za dopisivanje iako smo se pre toga lepo čuli. Kaže kako ja sve krijem, neću ništa da kažem, sve u šiframa pričam... Pa normalno kad me napada, kako ću bilo šta reći kad ne znam kakva će biti njegova reakcija. Pišemo nešto bez veze, on mene iz čista mira pita gde radim iako se nismo dotakli teme posla. Napišem mu, on opet postavi isto pitanje. Onda kažem da li je to sramota možda (jer mi nije jasno da me jedno te isto pita 2x, a i pre sam mu rekla), on kaže da nije. Pa šta je onda problem, ne znam. Objavljuje one slike na kojima piše kako njega niko neće praviti ludim i znate već one citate. Umesto lepo da kaže u čemu je problem, on objavljuje te slike kao da je srednjoškolac i duri se. Pasivna agresija izbija iz njega.
Imala sam baku i deku. Roditelji su mi razvedeni, dolazila sam kod tate barem jednom mesečno kako bih se videla sa njima. Ali, ja sam to vreme iskorišćavala da igram igrice sa drugaricama. Baka i deka su me stalno opominjali za to ali ja ništa nisam uradila, imala sam samo 8-9 godina u to vreme. Dok jednog dana kada je počela korona nisam saznala da mi deka ima rak. Nisam ga videla par meseci, a kada jesam to je bio drugi čovek. Mršaviji 60 kg, bez emocija i energije. Preminuo je par meseci nakon toga. Tada sam rekla da ću provoditi vreme sa bakom. Međutim, karantin je sve to sprečio i retko sam je viđala. Prošlo je dve godine od smrti deke, bio je bakin rođendan. Kupili smo joj poklon moj brat i ja, plakala je. Rekla je da nas nikada neće zaboraviti i da nas najviše voli na šta sam ja rekla da će još dugo da živi i da ćemo se češće viđati od sada. Ni mesec dana nakon toga imala je moždani udar i preminula je. Grize me savest svakog dana što sam trošila vreme na je*ene igrice.
Mali rođak je slavio rođendan. Kupio sam mu kod Kineza plastični štap i dole je na štapu točak sa kuglicom što zvecka kad dijete vozi tu igračku. Meni je davno takvu igračku napravio pokojni dido- zašarafio je pomoćni točak od bicikla na štap i dao da vozim. Zanima me jesu li ljudi samo meni rekli da se ta igračka zove "tandrkalo" ili se stvarno igračka tako zove?
U vreme korone počela sam iz radoznalosti da čitam i izučavam astrologiju. To mi je ostalo kao vid zabave, ali nikad se nisam zaludela time. Upoznala sam mnogo ljudi kojima astrologija vodi život. Neki ljudi ne izlaze iz kuće ako im je prognoziran loš dan. Jedna od najluđih izjava je da je jedna devojka promenom mesta svog rođendana sprečila smrt oca koji joj se video u godišnjem horoskopu. Otac joj se iste godine razboleo i umro posle godinu, dve. Žalosno mi je što ljudi veruju da mogu promene prirodan tok stvari i da će astrologija da reši stvari oko kojih treba sami da se potrude.
Školovanje mi je prošlo u učenju, stresu i besparici. Nisam izlazila ni imala dečka, ali okrenula sam priču kad sam našla posao. Hvala bogu imam novo društvo za izlaske, ne interesuju me ozbiljne veze, ali nikoga ne zavlačim i ne ugrožavam. Prosto hoću da isprobam i vidim šta mi najviše odgovara. Zanimljivo kako me venčani ljudi mojih godina osuđuju, a imamo samo 25 godina. Umeju i stariji da iskritikuju, to pripisujem generacijskom jazu, ali ne znam šta je sa mojom generacijom.
loading..