Pojedini muškarci se u braku ponašaju kao deca, a čude se kada prestanu da budu privlačni partnerkama.

Djevojka i ja smo u duljoj vezi i planiramo useliti skupa. Prije nego što smo se mi upoznali, ona je digla kredit i krenula u gradnju kuće. Kuća je lijepa, dobro građena i ukusno namještena, nemam prigovor na to. Ali nekako je njena, sve je napravila samo po sebi, njeno je ime na vlasničkom listu. Ja živim u ujakovom stanu, on je u Njemačkoj. Stan nije renoviran od 90-ih. Ja želim da se uselimo kod mene i skupa renoviramo stan da to bude naše, ona neće ni čuti. A nekako mi glupo da se ja useljavam njoj, imam još malo muškog ponosa.

Sretnem bivšu nakon nekoliko godina od raskida, pitam kako je, čime se bavi dobijem odgovor "tebe nije zanimalo kako sam i čime se bavim ni kad smo bili zajedno". Malo me zabolilo..

Mnogo razmišljam o životu posle smrti. Volim da slušam sve na tu temu i ljude koji su imali kliničku smrt i videli šta je na drugoj strani. Fascinira me sve to i mnogo me to zanima. Mlad sam i zdrav sam i kad ljudi čuju o čemu pričam gledaju me kao nekog ludaka. Ne znam ali mene ovaj život uopšte ne inspiriše toliko koliko onaj drugi koji nas čeka. Ovde je sve prolazno i propadljivo i tako besmisleno da me ništa za njega ne vezuje. Radiš i gradiš nešto a smrt će to sve da poništi a jednio što nosiš sa sobom je duša koju svi stavljamo na poslednje mesto.

Mnogo sam uložio truda i odricanja i završio fakultet, i svojim trudom se zaposlio u jako dobroj firmi. Roditelji su uvijek više "gurali" starijeg brata koji je završio samo srednju i otišao u Njemačku da radi fizičke poslove. Uprkos svemu, ponosan sam na njega što se izborio za šefa jednog pogona, dok je on jako ljubomoran što ja imam dobar posao. Nedavno sam dobio jednu nagradu, a njegova čestitka je bila: da to može za novac dobiti bilo ko i da je kod nas sve "štela". Na sve to, roditelji ga pravdaju i kažu mi da se on tako šali. Uvijek me nastoji povrijediti i ismijati moje rezultate na poslu. Roditelji ga pravdaju da se on tako šali. Mnogo sam povrijeđen i razočaran.

Pričajte bajke kakve hoćete, ali smatram da nije normalno da deca u srednjoj školi imaju 15 predmeta. U Engleskoj deca imaju 7 predmeta u ss. Kao neko ko je završio studije u Srbiji i na Zapadu, mogu vam reći da uopšte vi Balkanci koji se hvalite svojim mučeništvom niste ni bolji, ni pametniji, ni sposobniji, ni obrazovaniji od Zapadnjaka. Čak bih mogao reći da je obrnuto. Britanski i srpski fakulteti su kao kada poredite RR i juga.

Imam koleginicu u firmi koja je uvek nasmejana. Bukvalno sa svima u razvovor ulazi sa osmehom i svi je obožavaju. Ja bih joj zabranio da radi i zaposlio da 'oraspoložuje' ljude! Živa bila!

Po završetku fakulteta sam se udala. Uspjela sam odraditi pripravnički i to je sve što imam radnog staža. Imam kćerku koja ima dijagnozu i zbog silnih tretmana nisam u mogućnosti da radim. Danas na proslavi u vrtiću sam se osjećala tako jadno zato što sam jedina mama koja ne radi ... nikad nisam bila zavidna, ali tako sam im danas zavidila na liniji tijela, na poslu, na svemu... 😔

Moja djevojka ne osjeća empatiju ni za koga sem za svoju porodicu, roditelje, sestre i babu, mada joj je i za njih empatija ograničena. Mislim da voli i svog psa. Mene, nisam siguran. Često mi zna reći da se nikada neće roditi muškarac kakvog bi ona htjela. O nedostatku njene empatije govori i to što bez problema gleda horore pune krvi, dokumentarce o serijskim ubicama. Jedanput smo sjedili u gradu na klupama gdje je nepoznati momak tukao djevojku, svi smo pritrčali da pomognemo samo je ona sve to posmatrala uz osmijeh i poslije komentarisala kako djevojka ima ispucalu kosu. Drugi put smo na tv-u gledali kako staford napada dječaka i grize ga za lice, on krvari i pada. Ona je se smijala također i na to. Ne znam šta da mislim, znam samo da takvu osobu nikada nisam upoznao i iskreno, malo je se plašim.

U očima joj se vidi da joj se sviđam. Okreće glavu kada sam blizu kako bi me krišom pogledala, nadajući se da je neću vidjeti. A ja kao mrtav čovjek. Osim pozdrava za dobro jutro, ništa od mene nije više čula. Radimo zajedno i nerijetko se vidimo u ovoj zgradi. Iako mi srce igra kao ludo i iako mi se jako dopada, nikada joj neću reći nešto više od dobro jutro jer me kući čeka supruga koju volim kao i naš sin. Budem li na trenutak izgubio kontrolu nad ovim osjećajima, dajem otkaz na poslu kojeg volim. Tako sam odlučio.