Pokušavam da pronađem uzroke svojih strahova i tjeskoba jednim dijelom u okolini, prosto je nemoguće roditi se ovakav.
Bila sam ismijavana, roditelji su mi rekli "sama si kriva što toliko jedeš i što si se tako ošišala". Konstantna vrijeđanja i svađe, kao da mi je 40 godina, a ne tadašnji pubertet. Uvijek sama, ogorčena i tužna. Druga djeca me nikada nijesu voljela, uvijek sam bila izolovana i družili su se ili iz koristi ili sažaljenja. Pamtim samo da sam uvijek prolazila ulicom sa strahom neko će me vrijeđati.
Ne treba samosažalijevati se i znam da kroz život moram biti svoj prijatelj i svoj roditelj ali je li moguće izrasti "normalan" uz sve ovo?
maltretiranje osobe u ranom detinjstvu moze da bude uzrok raznih psihickih problema. Siledzije bi trebalo strogo kaznjavati u skolama jer ni ne znaju kakvu stetu cine, a njima je to bezazleno izivljavanje. Svi smo razliciti i sve ljude treba prihvatiti. Ne daj se i ako ne mozes da prevazidjes traume, potrazi strucnu pomoc, ostavi sve to iza sebe, idi napred i ne dozvoli da ti to secanje oduzima dragoceno vreme, jednom se zivi, veruj u sebe i svoju vrednost.
211
Razumem te. Dobro te razumem. Ja sam čim sam imala priliku promenila mesto, sve poznanike iz glave izbrisala i započela novi život. Kako sam i posao našla , dalo mi je nove snage. I dalje nisam bila manekenka, ali se kad radiš , može lepo obući... Korak po korak. Došla sam ravno 20 g kasnije u svoje mesto. Eee ljudi moji, koja je to primitivnost tu da sam ih zahvalna što su me tada 'oterali' . Ne daj se !
105
Joj, što su meni sve radili, od maltretiranja u školi imam traume, slabo samopouzdanje, sad je bolje, ali opet nikad ne budeš isti kakav bi bio da nisi morao to proći, nijedno dijete to nije zaslužilo. A kad sretnem go*na koja su me maltretirala prođem kao da ne postoje, da u djeci može biti toliko zlobe teško je povjerovati, ali upravo djeca uništavaju drugoj djeci živote, a nitko ništa ne poduzima!
11
Samo si reci fuck that shit i ne daj ja ti se prisije etiketa. Covjek si, nisi po spranci i ne moze ti nitko reci sto mozes ili sto ne mozes. Pripazi na tezinu radi zdravlja a za ostalo... kad te netko uvrijedi fikisiraj ga pogledom "ah zar zbilja" podignute obrve i odmjeri od glave do pete i opet nazad i nasmij se posprdno. Reakcije su neprocijenjive.
8
Ja sam dugo mislila da sam glupa i ruzna zbog pricanja okoline, i tata mi je rekao: jel to bitno? Koliko glupih ili koliko ruznih ljudi ima a zive i dobro im je? I mislim si stvarno. Naprosto se ne usporeduj s drugima i budi najbolja ti koja mozes biti. Ispostavilo se da sam samo kasni cvat a nisam nit glupa. Sve mane koje mi je mama nabrajala kao neoprostivena meni mom decku su najdraze, i to ne da mi je on rekao nego mi je njegova mama rekla da je od malena pokazivao da to voli. Pa sta reci :D
9
Iz kog si grada,zelim ti biti prijateljica.ja mislim da si pristojna,fina,kulturna i uplasena,i naravno nije bez razloga.ljudi su surovi,roditelji grese misleci da ce promeniti nesto-ako ne priznaju svoje greske,vec ih pripisu nekom kome treba pomoc,podrska.I sama sam roditelj,moje dete ima tri obaveze da je zivo,zdravo i srecno. A ja sam tu da pomognem,da salusam,podrzim,nekad kritikujem,nesto zabranim.najlepsa melodija na svetu je smeh mog deteta😃
18
Slican zivot no vecinom bez roditelja ali i ono malo sto sam bila je bilo uzas.
No nista to nije normalno,samo sam nekako usput shvatila da nisam kriva za njihovo ponasanje oni su takvi a ja sam drugacija.I jednostavno vise mi nije vremenom bilo stalo do onoga sto kazu ili misle. Prijatelje sam imala iako sam bila povucena ali nisam ni zeljela oko sebe napuhane i supljoglave prijatelje.Rano sam shvatila da ne odredjuju roditelji ni prijatelji tko sam ja vec ja sama.
8
Mislim da moji roditelji nikada nisu lagali vise nego kada su mi pravdali casove.😂
4
Ja sam isto tako nesretna, citav zivot me je ponizavalo, vrijedalo I slicno.ostaju posledice naravno ha sad imam pedeset godina al svaki dan patim xbog toga
21
Ja sam te probleme resila na psihoterapiji,i to za relativno kratko vreme.Sada kada se setim koliko mi je bilo tesko zahvalna sam sto zivim u 21.veku kada postoji takva vrsta pomoci i sto vise ljude nije sramota da potraze pomoc.Potraziti pomoc je hrabrost.
33
Pravi prijatelj te nikada neće ismevati, očigledno ga nisi još upoznala ali veruj mi da hoćeš, samo budi strpljiva. Strpljenje je rešenje za sve tvoje probleme, sedi i uči da bi mogla da odeš na fakultet, tamo ćeš naći prijatelje, probaj da smršaš, ako ne onda znaj da neki muškarci vole punije. ;-) Želim ti puno sreće i strpljenja! <3
7
Ne znam koliko je godina proslo od tog perioda, ali prva i osnovna stvar je da moras na sebe prestati da gledas kao na zrtvu. Napisi to negde sebi, ako ne verujes. Dodaj i to da okolini nije jedini cilj da te povredi i naruzi. Dovoljno su te drugi maltretirali, ne moras vise i ti samu sebe da mucis. Glavu gore.
23
Imam slican problem samo su mene ismijavali jer sam stidljiva, zelim toliko toga da kazem nekom, da odgovorim... Al nesto kao da mi ne da nmg i svaki dan mi je lose i imam osjecaj da i ako zavrsim srednju i upisem fakultet da ce dzaba bit kad uvijek cutim kad izadjem negdje, zelim to da promijenim al ne ideee
36
Moguće je,samo teraj svoju priču i ne obraćaj pažnju na njih.Sama sebi trebaš biti podrška i motiv da nastaviš dalje i da budeš šta god poželiš.Zadaj sebi cilj i napred.
18
Pogledaj šta pišeš, pa ti si sama svoj neprijatelj. Znam iz prve ruke kako ti je ali dok ne počneš da sasjećeš te strahove u korijenu neće se ništa promijeniti, nemoj se boriti s njima i ne pridaj im pažnju nego zamjeni ih svojim vrlinama ili nekim ciljem. Ako ne kreneš da rješavaš taj problem onda znači da ti godi da sama sebe sažaljevaš, što je isto kao i samo ozljeđivanje.
28
Ja se jadna gusim od muke
17
Mislila sam da djetinjstvo i pubertet imaju ogromnu ulogu o tome kakva ce ko biti osoba dok nisam upoznala covjeka koji je bio po domovima jer su ga roditelji ostavili, nikad nije imao nikoga, odgojila ga ulica. Sada je najbolji otac za kojeg znam, mojim sestricnama. Mislim da osoba mora izgraditi karakter u tom periodu. Kasnije je na njoj kakva ce osoba postati.
44
Opustiii se ,nisi jedina ... Tako je i meni bilo , ali vremenom mi je postalo bitno samo moje misljenje , a onaj koji pocn da vredja vratim duplo jace ... Drzi se...
40
Jeste! Hajde da kažem da sam kroz cijelo djetinjstvo prolazila kroz isto, uvijek najdeblja, uvijek nečija meta. Proći ulicom je bio horor (znali su me random ljudi u gradskom prevozu tek tako izvrijeđati). Ali: uvijek u super društvu, ja nikome nisam šutjela! Pozitivna, nasmijana, šaljivdžija...ili zvijer koja ne da na sebe - ljudi su sami birali. Da skratim; smršala, problem sa hormonima, a da nisam znala. Sretno, i bori se!
41
Razumijem te u potpunosti, i mene stalno vrijeđaju i ismijavaju, počevši od porodice, ako se mogu uopšte nazvati tako, pa do vršnjaka i ostatka grada. Razvila sam bipolarni poremećaj, pijem antidepresive i konstantno se osjećam usamljeno.
28
iskreno da ti kazem,nije.Sve sam ovo prosla i da ti kazem nisam normalna,ni sad nakon 10g od tog.Postala sam osoba koja ne podnosi ljude,ne voli da bude u njihovom okruzenju i najbolje mi je samoj.Ni sada me ne vole,ne volim ni ja njih,iskreno da ti kazem prezirem ih i zelim da budem samo u okruzenju ljudi koji su imali moju sudbinu,mi se razumijemo i niko me nece osudjivati sto sam asocijalna,znace sve kroz svoje iskustvo,ne podnosim previse socijalno samouvjerene,po mom misljenju to su gadovi.
37
Hehehe krme debeloo ahhahahaha kako te sprdam to nije humanoooo hehehe bacam rime ko tvoja kevaaa slineeeee jaooo hehehehehehe hihihihi hohohoh heeeeeeeeee kakva rima sinakkkk
-65
Potpuno te razumijem. I ja sam kao dijete u skoliio maltretiran (najvise verbalno) u periodu kad sam bii najosjetljiviji i kada nisam razumio da ljudi mogu biti zli. To je toliko uticalo na mene da sam u citavoj osnovnoj i srednjoj toliko patio da mislim da sam i sebi ostetio zdravlje a sve to jer nisam znao stati za sebe. Roditelji nisu kapirali a mene je bilo sramota da pricam o tome. Sada na faksu je bolje dosta i nekako pocinjem da volim sebe:) moramo biti jaki.. A oziblji ostaju.. Moras zni
34
I ja isto.I citav zivot tako.Sad udata,opet odbojna,koliko god se trudila i bila pozitivna.Kao da je neka tegoba koja me prati.
27
naravno da jeste.ali, ti biras .... ako nastavis kukati znas gdje to vodi
17
boze, kao da sam ja pisala... maltletirana sa svih strana. I psihicki i fizicki. Bez potpore roditelja. Oprostiti ali ne i zaboraviti!
32
Ne znam zasto su ljudi tako zli. Meni su uvijek bili zanimljivi ti povuceni ljudi, uvijek su imale nesto lijepo da kazu
37
Ne trazi uzroke, samo ces jos dublje da ulazis u problem. Glavu gore, trudi se da se oslobodis tog tereta i da shvatis svoje vrednosti. Po cemu su drugi bolji od tebe? I mene su moji nesvesno ucili da sam uvek kriva i da moram da se pravdam. E pa ne moze tako
33
Ocito si svjesna situacije, razumna i ovako po ovome, cini mi se veoma mirna i pristojna osoba.. sta si nego normalna :)
40
Nije moguće. Jako jako rijetko, mada ja ne znam niti jedan slučaj. Ono što bi mogla da uradiš, jeste da posjetiš psihoterapeuta, kbt orijentacije, jer patiš od socijalne fobije, i možda imaš jo par fobija. I ne brini se, s vremenom ćeš naći podršku u okolini, i nisi ti kriva ni za sta sto si navela, niti si zaslužila to. Sretno. I usput, imam osjećaj da si u dubini jako draga osoba, bar tako pišeš, iako ti nije situacija najsjajnija.
21
Ne znam sta bih ti rekla. I mene su prije zezali zbog nosa,imam onako veci nos i drugaciji je. I bilo mi je grozno. Nadam se da ces napokon naci pravog prijatelja/icu. Drzi se,ne daj se!
17
Ista situacija kao kod tebe. Zatim sam se preselila u Njemačku i sve je počelo cvjetati. Mijenjaj okolinu, ne sebe.
32
jeste tesko ali je moguce iz svog slucaja govorim
21
Naravno da jest.ja sam cisti primjer..jednog dana se trznula i rekla sebi:imam jedan zivot i ne planiram ga zivit u strahu od drugih kojima sam na pameti samo tih par minuta dok me maltretiraju dok su oni meni po cijel dan...Ma neeenene necemo se tako igrat :)
61
mrzim zivot
14
Naravno da ne mozes ostati normalan.I ja imam stahove,ali pokusavam i borim se dalje.To nekada znaju biti obicni strahovi,nekome potpuno daleki i neshvatljivi.Kako te strah ici u prodavnicu,zasto ne pricas mnogo,kako te strah ljudi? Mnogo toga je uticalo na to,ali imam dobre prijatelje,pa nekako i pokusavam.
38
Ostavi komentar