#3038581
11 Dec 21
Imam dijagnostifikovan poremećaj pažnje (ADHD) i stvarno je muka živjeti sa tim, i meni i drugima oko mene. Do sada mi je i par veza propalo zbog toga što zaboravim na sastanak, neki događaj, slavlje, ponekad se ne mogu koncentrisati ni na razgovor. Bilo mi je teško i pronaći posao, u šuštini moram da radim posao gdje sam izložen nekoj vrsti rizika/straha, jer je to jedini način da zadržim pažnju. Teško je i naći ljude koji te razumiju, uglavnom se nerviraju ili me ismijavaju...
555
23
36
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
11 Dec 21
Pišem seminarski na tu temu i shvatila sam da je ozbiljan problem. Klincima u školi koji ne mogu da isprate nastavu lepe tu dijagnozu i daju lekove koji su poput anestezije.Ne zna se da li veći problem imaju roditelji, nastavnik ili dete.Drug mi takođe ima taj sy ali ga ne ometa u velikoj meri, upisao je faks i još zarađuje sa strane.Ne obaziri se na druge, traži solucije za sebe i radi šta ti prija.Ti se prilagođavaj sebi a ostali trebaju da te prate.
Anonimus:
11 Dec 21
Ako se manje pričalo ne znači da nije postojalo, pre nisi smeo da priznaš da ti nešto fali
Anonimus:
18 Apr 22
U drzavnim klinikama najcesce ne znaju ili ne veruju osobama koje imaju adhd. Misli se da zele da se "promuvaju" kroz studije. I dok oni meni tako ne priznaju dijagnostifikovanje ja sve dublje upadam u depresiju. Nemaju prava da nam sugerisu sa fakulteta da li cemo drzavno ili privatno da se testiramo, mi najbolje brinemo o nama samima. Situacija je užasnaaa. Ne znam šta će biti sa mnom
Anonimus:
18 Apr 22
Padanje godina u srednjoj školi, jedva završavanje srednje škole, i na kraju katastrofalno teško studiranje, obnova godine i zastoj, zbog jako velikih poteškoća sa organizacijom i emocijama. Svaka ekspresija lica profesora u nama izaziva more osećanja, to je dovoljno da ne položimo ispit. Učenje po cele dane a nigde rezultata zato što na kraju niste u stanju da izađete na ispit zbog nesigurnosti. Državni fakultet nije spreman da pomogne, zahteva da se testiramo u drzavnoj klinici
Anonimus:
01 Feb 22
Ogroman osećaj nesigurnosti prati osobe sa poremećenom pažnjom ma kakvi potencijali bili, uduvek su se osećali drugačije u odnosu na druge a kao klinci mislili da je to što je drugačije ili posebno neka ludost, zlo, neadekvatnost, bolest...jos ako su kasno saznali zbog nespretnosti autoriteta taj osecaj neadekvatnosti je deo njihovog bica. Preporucujem knjigu "Rasuti umovi"
Anonimus:
01 Feb 22
Teško je studirati, deluje kao misija koja nije moguća sa obzirom na traženu veštinu organizacije. Na ispitima svaki razgovor skreće pažnju i sklanja fokus sa zadatka, ma koliko bili fokusirani. Bilo bi značajno da se ispiti polazu u praznom prostoru, samo sa profesorom-profesorima...
Anonimus:
01 Feb 22
Žensko sam, imam adhd. Hiperaktivnost je glavnom vrlo suptilna, npr, oduvek grizem svoje meso u ustima, pomeram prste, imam lutajući pogled istraživača, brzo mislim, sećam se da kao devojčica jesam bila aktivnija fizički ali sam zbog socijalne uloge naučila da je sputam pa se ovako pojavljuje.
Anonimus:
16 Dec 21
Oooo kako mi je to samo upropastilo život...bukvalno te parališe, hiperfiksacije na određene ljude, hranu , filmove, nemogućnost da se fokusiraš ako te nešto baš ne zanima, gubljenje u prostoru i vremenu, zaboravnost...pakao.Naravno, postoje mnogo gori poremećaji, no ADHD je često olako shvaćen, a može prouzrokovati ogromne probleme ljudima ako se ne otkrije na vrijeme.
Anonimus:
13 Dec 21
Da li moze bez lekova? Znam koliko mi je tesko da se skinem sa bromazepama i cigareta, ne zelim vise tablete, smucile su mi se. Pisite ljudi kako trenirati paznju, imam 30 godina i ogroman problem, ogroman. Razumece me ljudi sa slicnim ili istim problemom. Nisam lenja ali be mogu da se peobadjem nigde, samo bih se kretala, nemam koncentraciju, pa se sa godinama naduvezala i povucenost, itd...
Anonimus:
12 Dec 21
Imam puno simptoma ADHDa, uz traume iz djetinjstva, tesko mi je živjet sa svime. Znam da sam pametna. Mozak želi, ali tijelo ne. Koncentracija 0. Samopouzdanje 0. Organizacija vremena 0. Promjene raspoloženja maksimalne. To nije nužno ADHD, znam da trebam kod stručnjaka na pretrage, ali nemam organizacije i za faks, i za doktore, i za učenje, i za zubara... pucam svakodnevno
Anonimus:
12 Dec 21
Ja te razumem, al probaj da se staviš u nečije cipele gde jedna osoba ne može da se skoncentriše na razgovor, zaboravlja događaje i sl. Treba sad svaki put neko da se moli da nećeš zaboraviti nešto? Razumem da je tvoj problem mentalni, i da ne radiš to namerno, ali probaj da zamisliš kako se druga osoba oseća.
Anonimus:
12 Dec 21
Za onog pametnjakoviča što preporučuje planer:prvo ne možes se skoncetrisati da zapišes, drugo i ne znas gde si ostavio planer
🧸:
12 Dec 21
Ja imam samo ADD. Pijem Adderal (živim u USA) i od kako sam počela sa terapijom osećam se hiljadu puta bolje. I toku školovanja predavanja mi nisu ništa značila, sada drugačija stvar, isla sam na neki kurs i probne testove uradila preko 75% bez da sam čitala i spremala kod kuće. Plus sam izgubila dosta kilograma jer nemam želju da jedem sve sto vidim. Pričaj sa lekarom da ti da lekove, teško se može kontrolisati bez. Srecno
Anonimus:
12 Dec 21
Imas planer koji nosis sa sobom i sve dogovore odmah zapises. Eto resenja.
Anonimus:
11 Dec 21
tablete neke? podsjetnici na sve strane, mobitel, rokovnik..... do tebe je sve, nema ko tu sta da razumijeva.
Kalli:
11 Dec 21
Imam dete koje je u procesu dijagnistikovanja ADHD. Nije izmišljeno, nije pomodarstvo i nije nevaspitanje. Teško je i njemu i nama. A ljudi ne razumeju jer nisu dovoljno informisani.
Anonimus:
11 Dec 21
Ja imam ADHD. Evo jednog primjera iz života - čitam samo ispovijesti od 2,3 reda jer mi se teško koncentrirati na duže tekstove. Il npr. film od 2 h moram rastavit na 3,4 djela da ga cijelog pogledam.
Anonimus:
11 Dec 21
Koliko znam,postoje tablete za to. Al si vjerovatno od onih koji ne zele tablete i draze im je muciti se i upropastavati sebi zivot.
Anonimus:
11 Dec 21
Piti lijekove, voditi racuna o disciplini i dovoljno sna..
Anonimus:
11 Dec 21
Jer nije nikome nista falilo. A danas svi izmisljaju da boluju od nekog psihickog poremecaja. Da, boluju od previse interneta i televizije.
Anonimus:
11 Dec 21
Izvini ali taj tvoj "poremecaj" nije postojao u moje vreme. Previse toga vam se pruza na dlanu pa ste poceli da izmisljate.
SophiaRD:
11 Dec 21
Bilo bi zanimljivo da se jave jos ljudi poput tebe u komentarima, da podelite iskustva. Nas koje zanima, zelimo bolje da znamo o tome, ne sominje se toliko kao neke druge bolesti.
Anonimus:
11 Dec 21
Da, postoje lijekovi, otidji na razgovor sa psihijatrom i on ce ti dati sve sto ti treba.
Anonimus:
11 Dec 21
Svida mi se decko koji ima adhd. Hiperaktivan je u smislu da ima dobar smisao za humor i da je uvijek u akciji, ali nista sto ometa druge ljude.
Anonimus:
11 Dec 21
Koliko znam postoje lekovi za to, bar u Americi. Raspitaj se malo ako vec nisi, verujem da bi ti mnogo olaksalo zivot.
💬:
11 Dec 21
Volela bih da čujem još od ljudi kojima je dijagnostifikovan ADHD... Koji su vam bili glavni simptomi, šta vam je najviše kočilo život? Da li neko ima iskustva sa ADHD-om bez hiperaktivnosti (ADD)?
Anonimus:
11 Dec 21
cim ima nekog hemijskog mora da ima i prirodnog leka xp
Anonimus:
11 Dec 21
Nazalost, razumem te. Citavog zivota se osecam lose i mislim da sam glupa osoba. Ne znam kako se sa ovim funkcionice.
Anonimus:
11 Dec 21
Ja sam zbog toga i napustio fakultet i našao neki jednostavan posao, na mogu da pratim na predavanjima šanse nema..
Anonimus:
11 Dec 21
Zar nemaju neki lijekovi i terapije da to drze pod neku kontrolu da mozes funkcionirati u svakodnevnici?
Ostavi komentar