#3046521
21 Jan 22
Osećam se nesposobnom u društvu. Stalno sam po strani, čak i kad želim da pričam sa nekim često se dešava da me ne čuju, ili menjaju temu. Valjda smaram ljude. Problem je što imam 24 godine a i dalje mi nekad treba psihička priprema da odem u prodavnicu. Vidim da me smatraju čudnom i povučenom, a ne znam šta sa mnom nije u redu.
504
23
40
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
21 Jan 22
Jako smo slicne. S tim sto meni ne treba hrabrost za prodavnicu jer to radim skoro svaki dan celog zivota. Ali u drustvu ne mogu rec da prozborim zbog straha da ce misliti da sam glupa ili zatucana. Jos bezbroj stvari koje ovde ne mogu da napisem jer ce me neko prepoznati. Mogu samo da ti pozelim sve najbolje i da se sto pre izvuces iz ovoga.
Milica:
21 Jan 22
Opušteno,ja sam isto nevina sa 24,povučena,ne uklapam se u društvo,skoro da nemam muške prijatelje. Isuviše imam jednostavan i jednosmeran život.
Anonimus:
22 Jan 22
Previse se opterecujes i zato delijes neprirodno i to ljudima bude neprijatno. Prestani raisljati kako ce te neko doziveti, nego radi sta ti se radi i ne razmisljaj o posledicama.
Anonimus:
21 Jan 22
Biće bolje s godinama i iskustvom. Mene su životne situacije mijenjale, moranje, obaveze koje su me strašile... Prođeš jednom, pa drugi put, pa osjetiš promjene u sebi i kako je sve lakše i lakše. Ne daj se i nikad ne misli da je do tebe niti da nisi zanimljiva. Jesi, samo to ne pokazuješ.
Anonimus:
21 Jan 22
Mlada si, prevazići ćeš sve to kada budeš bila spremna.
Србин Краишник:
21 Jan 22
Ja sam isto bio takav do skoro, trenutno idem u srednju školu gde je jako loše društvo. Učenici su jako toksični, bezobrazni, nafurani i puni sebe. Kada god se skupimo zajedno na velikom odmoru, uvek je tema onaj ko nije tu. Učenici koji su svakodnevno meta maltretiranja i zadirkivanja (a ne znam zašto) su po meni sasvim ok ljudi sa kojima bih mogao da se družim. I ja sam isto bio kao ti, dok nisam shvatio da je problem u njima a ne u meni.
Anonimus:
21 Jan 22
Takva sam.
Anonimus:
21 Jan 22
Js sam primjetila na poslu na sastanku, neko pocn diskusiju- diskutujemo. Ja nesto spomenen- prekine me sefica i kaze nije vrijeme sad za to. Ili klima glavom sa izrazom lica ko da samo ceka da ispricam, kratko prokomentarise i mijenja temu.Anisam neko ko hoce paznju. Opcenito pricam samo kada mislim da je bitno da nesto prenesem. Isto konda nije bitno sto ja imam da kazem.
Anonimus:
21 Jan 22
za neke bi stvarno bilo najbolje da ih je keva pobacila , da se ne pate u zivotu ...
Milenaaaaaaaaaa:
21 Jan 22
Povučena sam osoba, retko i progovorim.. Jednom u srednjoj, imali smo čoz. Dok su ostale drugarice pričale o nekoj bzv temi, ja sam obavljala gradivo za sledeći čas. Nešto mi nije bilo jasno i pitala sam te drugarice da mi objasne. Jedna od njih je rekla da sam dosadna. Ne rekavši joj ništa, okrenula sam se za svoj sto i nastavila da radim.
Anonimus:
21 Jan 22
Sa jednom osobom sam jos i donekle komunikativna, u drustvu neverovatno nevidljiva
Anonimus:
21 Jan 22
Opusti se nisi sama :)
Anonimus:
21 Jan 22
Jako se kajem što nisam udarila šamar jednoj osobi iz srednje škole, tooliko me je ponižavala, rugala mi se i pričaala i ostalima da to čine. Iako je prošlo više od 5 godine ja se svaki dan skoro toga setim, nisam je videla nikad posle završetka srednje a tako bih htela da joj uzvratim i ošamarim je
Anonimus:
21 Jan 22
To sve ide od detinjstva, uvek sam vila zatvorena, stidljiva(zbog mucanja) i tako se to nastavilo i kroz celo školovanje. Nervira me što se moje nesigurnost oseti čak i kad sam kao dete sa 9,10 godina bila na ulici i igrala se sa ostalom decom, uvek su mene našli da sprdaju jer zbog mucanja nažalost nisam mogla da im odgovorim.
Anonimus:
21 Jan 22
Pronađi slične sebe, meni se isto dešavalo jer sam bila pametnija od svoga društva i onda bi njima bile dosadne teme o kojima pricam. Kad sam nasla ljude slične sebi, koje zanimaju filozofija moja i sve sto imam da kažem nemam vise tih problema. Bitnije je da ti znaš što voliš i da cijenis sebe. Sretno
Anonimus:
21 Jan 22
Slična situacija. Ne znam kako da prevaziđem to što u razgovoru svaki sukob ili razilaženje u stavu doživljavam lično i onda automatski ućutim jer se osećam kao da ću uvrediti nekoga ako kažem još nešto i onda prestanem da govorim sa tom osobom. I tako redom...
Anonimus:
21 Jan 22
Isto kad sam isao u srednju bile njih 3 povučene jedva progovaraju kada sam jednom stupio u kontakt sa jednom od njih i kad se otvore imaju sta i da kazu. Steta mogi su danas povučeni i bespotrebno uplašeni
Anonimus:
21 Jan 22
Ne brini, ima nas jos takvih i nisi sama. ❤️
Anonimus:
21 Jan 22
Anksiozna si kao i ja, nisam imala veće fizicke smetnje pre 3,4 godine ali u poslednjih godinu dana sam tako fizička slaba, tresem se kad sam u gužvi, manta mi se j ne znam gde sam. Bila sam kod psihijatra a ona mi je rekla da je anksioznost,jer sam već proveravala sve kod lekara i sve je okej. Nije mi dala lekove jer je rekla da mi be treba i ja pijem čaj od matičnjaka sa smirenje
Anonimus:
21 Jan 22
Mene smatraju uvek povučenom i zatvorenom, to se nastavilo i na faksu. Takva sam jer mi je bolje da se klonim ljudi da me ne bi opet ponižavali kao što su to cinili a meni je lepo bez ljudi
Anonimus:
21 Jan 22
Ništa, sve je u redu, samo si po prirodi introvertna osoba i sad možda malo i socijalno anksiozna.
Anonimus:
21 Jan 22
Ima nas još, jako sam osetljiva. Vršnjaci su od osnovne škole komentarisali moj izgled i smejali se manama. To se nažalost nastavilo i u srednjoj, srednja je završena pre 5 godina ali i dalje ne snam šta ljudima daje za pravo da komentarišu moj izgled? Bila lepa/ružna/visoka/niska? Zašto mi to u lice govore?
Anonimus:
21 Jan 22
Slična sam kao ti, imala sam dosta loših situacija u školi gde su me ponižavali i maltretirali. Sad previše analiziram stvari, plašim se skoro svega, počev od prodavnice, izlaska napolju i uvek mislim da će mi se ljudi narugati i ponižavati me
Pokemon:
21 Jan 22
Ja sam bila takva sve dok nisam upoznala osobe koje me slušaju dok pričam. Pred kojima se ne stidim reći bilo šta jer znam da će me saslušati i neće osuđivati. I dalje imam takve momente, najčešće kada sam u društvu rođaka, da sjedim sa strane i samo slušam šta pričaju. Ako se pokušam nadovezati, neko me prekine i uopšte me ne slušaju. Mislila sam da je problem u meni, ali tek na fakultetu sam shvatila da sam valjda uvijek bila okružena pogrešnim osobama. Samo budi svoja.
Adam:
21 Jan 22
Budi sigurna da je s tobom SVE u redu samo si introvertna i vjerojatno anksiozna. Otprilike si opisala (starog) mene od prije 2,3 godine. Čitaj psihološke teme, blogove, gledaj youtube kanal Roberto David kanal itd...Ako živiš blizu Splita i želiš kavu s osobom koja će te razumjeti slobodno ostavi ovdje neki kontakt. Ps imam 25 god.
Optix:
21 Jan 22
Pifff...u slicnom smo
Anonimus:
21 Jan 22
Najgora je ona borba koju vodimo sami sa sobom. Ako ne mozes sama, pricaj s nekim. Skupljam hrabrost za otici u trgovinu, na posao, sjesti u kafic jer me uhvati neka panika i uz to se zacrvenim vrlo lako. Nitko ne zna tko nije iskusio i nitko ne razumije. I ne mogu to nikome docarati. Ali borim se, a tebi zelim svu srecu. 🙂
hi:
21 Jan 22
hi! pročitaj po internetu šta znači hipersensibilna osoba. meni je pomoglo :)
Anonimous:
21 Jan 22
Ista sam i ide mi na k bas al sam se pomirila s tim. Mozda mi jedan dan klikne nesto pa me pocne bit briga i bit cu opustena a do tad je tako kako je.
Khm:
21 Jan 22
Pa sama si rekla..čim ti treba psihička priprema za kontakt s ljudima, nešto nije u redu. Potraži stručnu pomoć da saznaš u čemu je problem. Bit će ti lakše
Crnogorac:
21 Jan 22
Pa nije tebi nista ne brini,mozda si malo povucena,tiha,i oni misle da si u nekom svom svijetu.Meni bi na primjer odgovarala.😇
Tinica:
21 Jan 22
Anksioznost. Potraži stručnu pomoć ako ne možeš sama da se izboriš sa tim.
Ostavi komentar