#3065679
19 May 22
Roditelji su mi toliko čudni po pitanju nekih stvari, u smislu da nešto što je uobičajeno, njima nije. Gdje god da ja želim ići, pri tome ne mislim na putovanja neka od 15 dana već npr. odlazak u obližnji planinski dom na čaj u pola bijelog dana (na 15 min su nam brda i manje planine) gdje je svakodnevno dosta ljudi, porodica s djecom itd., oni su u fazonu ma šta ćeš gore, šta imaš hodati tu, zna se ko ide u planinske domove, otiđi u grad prošetaj i sl. Ovo sam dala jedan od primjera, ima ih milion. Momak i ja se ne vidimo po 6-7mj., i kad dođe kući poželimo otići negdje na jedan dan, u neki drugi grad, čisto da malo promijenimo mjesto, odmorimo se sami. Odmah ide ma dajte sjedite kući, zašto bi išli igdje pa se vraćali kasno u noć.. Ja sam jako mirna, ne izlazim mnogo, odličan sam student, pazim na svoje ponašanje, u vezi sam 6 godina sa istim momkom. Stvarno ne znam šta im je problem, koliko god ih volim jedva čekam započet samostalni život i riješit se pritiska.
356
89
33
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
19 May 22
Au, sreco, ala oni tebe drze na kratkom lancu. Stvorili poslusnu da ih 'ne bruka' po planinarskim domovima. Procitaj svoju ispovest jos jednom, jedino sto ja ovde vidim je 'Ja sam mirna, poslusna, radim sta mi se kaze, pazim da ne obrukam nikog, da mami niko ne kaze da me video sa decko, studiram i dajem ispite, cutim i trpim, udacu se za onog kog moji roditelji odobre'.
Nika:
19 May 22
Ista stvar kod mene. Sve isto!!! To su te generacije, citavo moje drustvo dozivljava istu vrstu pritiska od strane roditelja. Samo cu ti jedno reci: Zabole te uvo, radi ono sto te cini sretnim i ono sto ti zelis i amin!
Anonimus:
20 May 22
Ne razumijem što im se ispovijedaš ako su gonna? Pa kazi idem u grad a otiđi u planinarski dom, idem u kino a odeš u susjedni grad. Oni hoće da te kontrolišu a ti im puštaš? Luđa od njih, znači.
Anonimus:
19 May 22
Njihovo ponasanje je zapravo uobicajeno ponasanje roditelja Ali tvoje ponasanje tj.toliki osecaj pritiska zbog nekih njihovih uzgred recenih saveta je zabrinjavajuc. Nigde nisi rekla da oni to tebi izricito brane, dakle shvatam da je to uobicajeno roditeljsko blebetanje. Punoletna si I ne moras ih ni obavestavati gde I sa kim ides, jedino da znaju da si ziva, zdrava I bezbedna.
Anonimus:
19 May 22
Hvala Bogu na divnim roditeljima. Toliko su dobri, divni i slobodnih shvatanja da mi se ne odlazi od kuce. Apsolutno mi nista nisu branili. Mogla sam momke da dovodim kuci. Uvek su me ucili i usmeravali ali nista nisu branili.
Anonimus:
19 May 22
nisi normalna. Da sam ja tako slušala, gdje bih završila? ZAŠTO oni znaju da ideš na planinu? Zašto? Hoće da šetaš po gradu? Kažeš Odo do grada. I odeš na planinu. Nakon 10 takvih odlazaka nonšalantno kažeš da svaki dan skokneš gore na čaj. Bune se. Kažeš ok, ali ja ću ići. Meni su moji sve živo branili. Ja sam išla gdje sam htjela. Oni vrište, ja s legnem ramenima i opet odem. I ispala sam ok, a živim kako hoću.
Anonimus:
19 May 22
Gledaj da počneš što prije raditi da ne ovisiš o njima i udaj se da ideš od toga, nema tu hajra i srećee :)
Anonimus:
19 May 22
Tako je i kod mene. idioti obični. Sve su branili i sve im je bilo sramotno. Zato sam ja danas nesigurna osoba puna anksioznosti. Sve radim po njihovoj volji. Mislim da ću i momka morati birati po njihovoj volji, odnosno muža. Jer takvi su, njihova je posljednja. Živim za dan kad ću se odseliti od njih. I stvarno, kad roditelji čuju od svoje djece da jedva čekaju da odu od njih, treba da znaju da su LOŠI RODITELJI!
Anonimus:
19 May 22
Mislim da svoje strahove prenose na tebe. Htjela sam ici prijateljici u grad udaljen nekih 9 sati busom. Mama je poludila i shvacam da je to vise jer ona nigdje toliko ne ide i ne zna kako bi se sama snasla u tom busu toliko dugo pa misli da ni ja ne bih mogla. Isla je s grupama i s drugim ljudima ali samoj joj je nezamislivo negdje otici i zato misli da je to i za mene nemoguće. Žalosno ali u takvim situacijama se moras izboriti za sebe i ne dati da te uvjere u neke stvari.
Anonimus:
19 May 22
Nemoj da ih lazes vec kad budu svi u kuci, jasno i mirno izneses svoj stav. Znaci, lepo im reci da nisi mala beba, imas momka i imas pravo na slkbodan zivot. Kazi im da se ne mesaju. Nemaju razloga da se ljute. Ako se i ljute, teraj po svom, nisi malo dete vec odrasla osoba. Prihvatice kad vide da se boris za sebe i da nisi vise mala devojcica koja trci u pesak da se igra sa decom.
Anonimus:
19 May 22
Nema druge nego raditi po svome. Bit ce tesko ali kad tad ce popustiti. Znam nije moralno ali lazi im, reci idem u grad a odes u planinarski dom, to svi rade koji imaju stroge roditelje.
Anonimus:
19 May 22
Isti su i moji, a imam skoro 40g i u braku sam odavno. Kad npr. kažem da idem s mužem na koncert pitaju "zašto bezveze idete, šta ćete tamo". Još uvijek me upozoravaju da pazim šta stavljam na društvene mreže kako familija ne bi vidjela da sam negdje bila. To ti je ta generacija, ne možemo mi njih promijeniti. Samo tjeraj po svim.
Anonimus:
19 May 22
Odupri se! Ja sam imala jako autoritativne roditelje i jedva se izborila za sebe. Ali i sad kad moram nešto odbiti svekru-svekrvi , sva se preznojim, ko dijete malo. Užas... nemoj dopustiti da te se toliko sputava i guši tvoja sloboda, na koju imaš puno pravo.
Susan Forward:
19 May 22
Toksični roditelji
Anonimus:
19 May 22
Oni imaju prava da kažu šta misle i ti da uradiš šta želiš. Nek kažu šta god, ne treba ti njihov stav biti važan. Moji imaju isto neke zatucane stavove i pre sam im objašnjavao a sada samo uradim po mom i iskuliram ih. Vremenom će shvatiti
Nemoj ovo nemoj ono:
19 May 22
Toksični i posesivni roditelji kao moja majka....
Anonimus:
19 May 22
I onda odrastes u nesigurnu osobu, punu straha od ljudi, ne smes se prijaviti za posao i cak i ako se zaposlis - treses se od treme jer nista u zivotu nisi naucila i "mama ce to, ne znas ti"... Zao mi je sto toliko krive decu, a ne roditelje i cak ih brane, a to ti ostaje za zivota, kako su te oni do 5 godine tretirali i punili glavu raznim strahovima. Da, radi se na tome, ali je tesko.
Anonimus:
19 May 22
čuj ovo zna se tko ide u planinarske domove! Tko, planinari i obitelji? bože svašta! Umjesto da im govoriš i pitaš, samo odi i gotovo.
Bila sam u istoj situaciji :
19 May 22
Moraš da se otrgneš od toga. Pravo mi je čudo i da ste opstali tako dugo zajedno u tim uslovima. Ja sam se rešila te situacije samo tako što više nisam pitala, jednostavno kažem Idemo tu i tu, vraćam se tad i odlazim. U početku je stvarno bilo teško ali posle su se navikli i konačno, sa 25 godina sam počela da živim normalnim životom.
Anonimus:
19 May 22
Ako se ne budeš odupirala, nećeš stići daleko, ne samo po pitanju roditelja, nego bilo koga ko se ne bude slagao sa tobom. Treba da budeš svesna toga (sama sa sobom) da ne radiš ništa loše pre svega, a zatim i da budeš odlučna i asertivna u odbrani onoga što voliš i želiš
Anonimus:
19 May 22
Isto. Uvek bila poslusna,izlazila sa jednom drugaricom za koju znaju,taman posla sa muskim polom da izadjem odmah se stvara sumnja. Dok mi nije pukao film ,rekla sam im da nemaju prava da mi brane i kontrolisu i naravno svadje su bile ali su malo sada popustili. Ili ce da shvate ili se ja selim.
Anonimus:
19 May 22
a ti i dalje radis sve kako oni tebi kazu? pa i ti si blesava...
Anonimus:
19 May 22
Moji roditelji su se isto tako ponašali dok sam živela s njima. Jednom mi je pukao film i pitala sam ih zašto? Njihov odgovor je bio: 'Pa nećemo valjda mi da sedimo doma i da brinemo a da ti da izlazis.' Pritom nikad nisam radila probleme, izlazila sam sa istim ljudima koje one poznaju, imala sam sve petice ali ništa nije bilo dovoljno.
Anonimus:
19 May 22
Mislim da si upotrijebila pogresnu recenicu uobicajeno. Jer nije uobicajeno otici u pol bijela dana na vrh planine. Ili u drugi grad. I to pisem ja koji odlazim na planine. Kad bi to bilo svakodnevno onda bi bilo uobicajeno. Uobicajeno je otici u trgovinu. A na planine i u drugi grad vecina rijetko odlazi.
Anonimus:
19 May 22
tipicni idiôti
Ostavi komentar