U 20. sam ga upoznala, muvali smo se i sve je vodilo k ozbiljnoj vezi. Nažalost, naprasno sam prekinula ikakvu mogućnost ičega. Obitelj mi nije bila u dobroj financijskoj situaciji, roditelji su se gotovo svakodnevno svađali (vjerojatno u sve to nitko izvana ne bi povjerovao), prijateljica preko kojeg sam ga upoznala je vodila neku svoju igru, zapela sam s faksom. Bilo me sram i stid priznati mu sve navedeno. Nisam vjerovala da bi me mogao razumjeti (bio je jedan od najboljih studenata na svom faksu, stabilna obitelj, imao je dobre prijatelje oko sebe). Odluka me već onda jako boljela, ali drukčije tad nisam mogla. Danas, imam 27, još uvijek studiram, nitko mi nije u međuvremenu ušao u srce na takav način kao on onda. Osjećam veliku tugu u srcu što nisam bila hrabrija, iskrenija, izravnija, i prema sebi i prema njemu, ma prema čitavom svijetu.
Za svoju porodicu kažeš da verovatno niko ne bi primetio nestabilnost, a za njegovu misliš da je stabilna. Tu ti je druga greška bila, prva je što si ga ostavila.
223
Tako sam ja patila za super momkom, kasnije uspesnim muskarcem. Verujte, kada smo posle godina i godina bili zajedno u nekom vecem drustvu - on lep, ima drzanje. Dok nije poceo da prica, on pa on. Setim se, zato sam i raskinula. Mozda je kod tebe slican slucaj.
102
U trenutku kada sam upoznala sadašnjeg muža moja porodica je prolazila pakao. Od ljudi sa situiranim, pristojinim životom postali smo izbeglice. Otac se propio, majka je pala u depresiju, brat je od dobrog učenika postao lenština. Ja sam bila prisiljena raditi užasne i loše plaćene poslove. Muževa porodica mi se učinila "normalna". Sada shvatam da su loši ljudi koji se raduju tuđoj nesreći, dvolični i sebični. Moji su zadržali ljudskost pored svih problema.
3
Ovo ce biti varijanta "imam muža i dete ali i dalje čeznem za njim".
5
Za posljedice se mora odgovarat
4
Pozovi ga na pice i razgovor. Reci sve to sto i nama.
5
Ma...velika ljubav. Bice da u medjuvremenu nisi nasla nikog boljeg?
35
A kako ti znas da je njegova obitelj bas takva kakva kazes? Zasto je nemoguce da ni on tebi nije sve ispricao i da bi da kaze kako je zaista ljudi jedva poverovali i za njegovu obitelj?
21
Saljem zagrljaj 🩷 razumem u potpunosti. I ja sam imala lose detinjstvo i plasila sam se momaka zbog toga. Plasila sam se osude. Tek kasnije sam shvatila da prava osoba ne osudjuje i trudi se da pomogne. Postoje vrhunski studenti koji ne osudjuju druge. Jednostavno, neki ljudi su puni predrasuda a neki nisu. Sledeci put daj sansu drugima, ne znas na sta sve mozes da naletis
21
Ja verujem svojoj intuiciji i ako mi ona "kaže" da nešto nije u redu, poslušam je i ne žalim za odlukom. A ti kako hoćeš.
14
Da je trebqlo, bilo bi. NE lupaj nego zavrsavsj faks ili kreni da radis.Nine tebi on uso u srce, no ti je to beg od emotivnog tereta tvog života.Sve što si navela, promenljivo je, bićes ti ok
16
da imas nekog kvalitetnog, ne bi ni pomislila na ovog. cudno je to....
9
Ista stvar. I nisam znala i nisam smela da pokazem svoja osecanja iz straha… iz straha da me ne ostavi jer ga volim. I kada sam konacno skupila hrabrosti on je otisao. Nisam ni rekla to sto sam imala…. Ostala je tuga zbog toga, sa kojom cu da umrem….
9
Ja sam htela da mi mama rodi bracu ili seku, nije htela, bilo mi je tad nekih tek dvanaest godina , upravo zavrsila uspesno sesti razred, nista, nece da udovolje detetu jedinici, godinu, dve posle, opet kazem majki, da se sabere i pomiri s tatom, on je voli, grli, ljubi, jedno su za drugo, ona okrece glavu na drugu stranu, ne slusa me i nece da mi rodi bracu, niti seku. Tuzno. Ne znam kako moze imati status moje majke kada nema osecaja ili razumevanja za vlastito dete?
-41
Ostavi komentar