Toliko mi je sebe žao. Zadnje 3 godine mi je socijalni život ravan nuli. Imala sam vezu koja se završila pre 3 godine i od tada ja sam mrtvo puvalo. Kao da je sve stalo posle toga i nikada se više ništa nije vratilo u normalu. Mislila sam da je to samo period u početku jer sam prestajala da radim stvari koje sam radila bukvalno sam se zabila u sobu i nigde ne idem i prijatelji uglavnom dolaze samo kod mene. Ugojila sam se ne puno ali neprimetno naravno jer ne mrdam dupetom nigde jednostavno ne mogu. Ušla sam u tu zonu konfora i ni makac čak mi je i teško do prodavnice da odem. Drugi mi donesu sve što mi treba čak i hranu i vodu kao da sam retardirana. Kupujem stvari u nadi da ću jednog dana biti kao pre. Skupljam kao krtica i cipele i haljine i nakit i šminku i sve tako stoji samo. Do duše ja bi i izlazila kada bih imala sa kim a to su obično osobe muškog pola koje bi me samo davile i muvale i to pada u vodu. Žao mi je sebe!
Ajde sad ti procitaj ovo sto si napisala, ali zamisli da je neko drugi napisao. Sta bi mu rekla?
7
Zar nemaš drugarice? Zašto bi nužno izlazila isključivo sa muškarcima? Osobe su i u vezi i u braku pa imaju prijatelje i život van toga. Ne smeš da dozvoliš da ti se svet vrti oko muškarca, pa kada on ode( a desi se da nije pravi i da se ne poklapate), ti padaš u bedak i zatvoriš se u sebe. Go girl, kako ćeš upoznati nekog novog ako se ne trgneš.
4
Kao da sam ja pisala samo što ja izlazim napolje i radim, ali socijalni život nula. Kupujem stvari ali džaba kada nemam gde da ih obučem ni za koga
6
Meni život stoji već 10 i više godina, to nije samo period to je agonija. I pored mojih napora da nešto promenim sve je uzalud kao da radim sizifov posao. Dosta mi je više uzaludnog truda.
2
Ostavi komentar