U mojoj obitelji se dosta stvari radilo radi reda. Npr, idemo kod strica, "budi fina, igraj se sa djecom, pazi jako šta pričaš, znaš kakvi su" 100 uputa. A nisam željela jer sam uvijek osjećala kako sestre i mene bas i ne vole. I stvarno je tako bilo, danas s njima svi ne pričamo. Stric je egoistični kreten a i strina je zla, kao dijete to osjetiš. Sada sam udana, imamo malu djecu. Muž i ja smo rekli prekinuti to "moranje" naših obitelji. On nikad nije imao blizak odnos sa bratom a danas nemaju kontakt. Svi imamo obitelji ali muž ne želi ići tamo a ni djecu mješati u to, tako da ne znamo njihovu djecu a ni oni našu. Ne želimo djecu učiti odnosima radi reda. Muževi roditelji smatraju da to nije normalno i žele druženja. Sva sreća pa živimo daleko ali opet svaki puta kada dođemo uvijek pitaju da idemo tamo. Mislim uvijek u sebi tako kako ste odgojili djecu da se vole tako vam je, 40g poslije bi popravljali stvari pa ne ide to tako. I sad smo im mi "ludi", evo ne shvaćam.
Koliko je ovaj sajt postao dosadan
2
Oprosti, ali zašto bi se družili s ljudima kojima nije stalo do njih? Kakva je to familija u kojoj se sve radi radi reda i uvijek se mora paziti šta se priča i kako se oblači? I onda te još ti isti tračaju čim izađeš preko vrata? Ali hej, bitno da mi nismo "otuđeni" nego da se njeguju "porodični odnosi kakve su imali naše babe i dede". Uz takvu obitelj, hvala lijepa, radije ću biti otuđeni osobenjak.
1
Meni nije bas ni normalna obitelj u kojoj nitko ne prica i svi se mrze. Sto vam je ljudi? Toliko smo se svi otudili, postalo je moderno biti sam sa sobom. Za najmanju sitnicu prekidate odnose s ljudima. Zato danas i ima najvise depresivnih i anksioznih. Nekada su se ljudi druzili i veselili zajedno, nije se sve u gram mjerilo. Imam tek 30 godina ali lagano me strah u sto ce se svijet pretvoriti.
13
Ostavi komentar