Ponadala sam se da sam trudna. Ispostavilo se da se plod nije razvio kako treba i nije živ, samo pobačaj nije hteo da krene sam od sebe. Imala sam nervni slom. Lekari su me poslali na "čišćenje", što je ista procedura kao abortus. U sobi sa mnom nakon intervencije leže mlade devojke koje su abortirale žive bebe. Pričaju kako im je doktor pokazivao bebu na ultrazvuku i pokušavao da ih ubedi da ne abortiraju. One plaču nakon što su abortirale. Ja ne plačem jer sam ja saznala da je moja beba mrtva pre dva dana. Samo ćutim. Razumem i njih, one imaju 18 godina a ja 30. Ali ipak patim.
57
8
6
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
2h
Ironija života u jednoj prostoriji.
Anonimus:
2h
taj doktor nije profesionalan
----:
2h
Nije kome je namenjeno - nego kome je sudjeno... Tebi je Bog dao ovakvu situaciju iz nekog razloga koji ti ne mozes ni da pomislis - mozda nisi spremna, mozda bi dete bilo bolesno ili sa potrebama, a ti ni to ne bi mogla da izdrzis psihicki... A one su ubile decu, i zato placu, to je njihova odluka koju ce morati da nose za ceo zivot... Sve u svemu, tuzno prica i sto se tebe tice i njih... Zelim ti brz oporavak i da u jednom momentu postanes majka :)
Anonimus:
3h
Drago mi je što nisi osudila devojčice od 18 godina. Žao mi je što si prošla kroz to, ali verujem da ćeš se ostvariti u ulozi majke. Želim ti svu sreću
Anonimus:
3h
Nadam se da ce ova priča spasit nekoj bebi zivot jer abortus jest usmrcivanje živoga.
Anonimus:
3h
Znam koliko ti je bilo teško... drži se
Ostavi komentar