Imam sestričnu koja me od djetinjstva nekako potajno kao da ne podnosi. Družimo se, igrale se kao djeca, ali je uvijek prisutna neka doza podbadanja. Kad se nisam navikla na faks govorila je kakva sam to i kako to da stalno moram ići kući, sad kad mi je lijepo i idem svakih mjesec dana tvrdi da sam ja skroz zaboravila svoju kuću. Kad kupim nešto mora prokomentirat da je preskupo ili prejeftino. Pošaljem sliku s ljetovanja a ona me usporedi s curama kojim se uvijek ruga. Kad nešto kažem proturiječi. Jednostavno da danas uradim jednu stvar rekla bi da je obrnuto bolje, a da sutra uradim obrnuto opet bi rekla da je ovo prvo bolje. To sve traje i uvijek je tako suptilno da ne mogu ni reć zašto to radiš jer bi ona rekla da izmišljam. Smanjila sam kontakt s njom koliko se može, ali je nemoguće skroz maknuti se kad smo toliko ispovezivane preko obitelji.