Živim još uvijek sa svojim roditeljima u ranim dvadesetima. Radim 2 posla, kad sam slobodna čistim po kući i radim ono što roditeljima, sestrama i braći treba. Majka radi svaki dan po 3 sata. Kad dođem navečer kući sva umorna, oni svi sede i na mobitelima su, a kuća u neredu. I onda moram slušati kako su oni umorni i kako je njima teško i kako ih sve boli. A kad ja nešto kažem samo me ignoriraju. Odselila bih se imam dovoljno novaca da živim sama, ali opet me nekako hvata grižnja savesti kako će oni sami bez moje novčane pomoći i kako će reagovati na to zato što po njihovom mišljenju ja nemam privatni život (prijatelje niti momka). Osećam se kao pas na lancu.
Jesi pas na lancu, trgni se
42
"radim 2 posla točka" bi trebao biti kraj rasprave.
6
Odseli se.
3
Radiš 2 posla a nemaš mogućnosti da se odseliš??Neka mama radi puno radno vrijeme a i braća i sestre ako su punoljetni,nije na tebi da ih izdržavaš pepeljugo.
3
Tvoji su očigledno sposobni da rade a neće. Lakše im se osloniti na tvoje pare i iskorištavati. SELI SE ODMAH! Iz iskustava govorim. Dok god budeš tako živjela nećeš imati berićeta ni momka, ni kučeta ni mačeta.
10
tako je mene moja majka tretirala, nažalost distancirala sam se od nje, živim s njom dok ne skupim pare a komunikacija 0
2
A ne, uzdržavaj ih ostatak života da oni mogu parazitirati.. Ti vidi šta ti je gore
4
Lijepo dođi i ti doma i sve 4 u zrak. Pa vidi dokle će se njima živjeti u svinjcu.
19
Ostavi komentar