Radim kao call operater. Nije mi mrsko razgovarati sa ljudima i nadređeni mi većinom govore da lijepo radim i da sam osvježenje. Ne zavirujem u tuđe kompjutere niti ulazim u pretjeranu komunikaciju sa kolegama, posebno kolegicama. Došla sam da radim, a ne u kafić. Ali, ljudi moji, frustracije klinaca koji rade u call centru po 3 godine mi je neshvatljivo. Kada su vidjeli da dobijam pohvale a tu sam par mjeseci, počeli su sa prozivkama koje čuju i nadređeni- kako predugo pričam, previše objašnjavam, dok one non stop rade i rade više jer moji pozivi duže traju. Moje pauze takođe komentarišu jer dok sam ja na pauzi ONE RADE. Nevaspitanje na velikom nivou. Posao se može promijeniti, ali meni se čini zavidnost i selo veselo ostaju dovijek'.