14 godina zajedno, prelijepo nam je bilo, znam da je, vidilo mu se u očima da me voli i pazio me i mazio sve te godine, kao i ja njega i onda se nakon toliko godina u trudnoći razbolim teško. Mjesecima nisam mogla ustati iz kreveta, osjetim da se udaljio i govori kako mu je teško gledati me takvu, da bi na kraju ispalo da je 2 mjeseca nakon što sam se razbolila našao drugu. Uhvatila sam ga tek 8 mjeseci kasnije kad sam se oporavila. Pa zar je moguće da baš tad, baš kad sam ga najviše trebala, da mi to uradi?? Prošle su godine od toga, a meni se još uvijek kad se sjetim duša para. Zadnju kap krvi bi bila dala za njega i on nekad prije za mene, znam da bi, vidjelo mu se u očima. Sve je gotovo, al nikad se neću prestati pitati kako je od poštovanja i ljubavi došlo do suprotnog baš tad kad smo imali dijete na putu koje je on želio čak više nego ja, koji je suze lio od sreće kad sam mu rekla da sam trudna, vodio me na svaki pregled, pazio me kao kap vode na dlanu. Zašto j*bote?!