Uvijek sam voljela i pomagala u svojim finansijskim mogućnostima svojoj neni. Par godina prije smrti me je nagovorila da potpišem ugovor o doživotnom izdržavanju, kao ja brinem o njoj a ona meni sve prepiše, uključujući kuću koju su moj daidža, tetke i moja majka koristile, zatim placeve, dva stana, automobil, vikendicu, štednju, nakit, voćnjake, poslovni prostor u centru grada. Ona je imala penziju tako da nije očekivala nikakvu novčanu pomoć od mene. Dala sam joj mnogo ljubavi i dan danas je volim. Nakon njene smrti kad su djeca i unuci saznali da sve ostaje meni, poludjeli su, pokušali tužbom oboriti ugovor, prijetili mi preko opasnih ljudi, i to moje tetke i daidža, majka se ljuti, kaze budi fer, daj svima dio, nece da prica sa mnom. Pakao su mi pravili ali se nisam dala. Iselila sam ih sve iz kuće, sve je prešlo na moje ime a uskoro ću da ih tužim zbog prijetnji pa ako im se ide u zatvor, nije moj problem, ja uživam na jednom španskom ostrvu. Hvala, neno!
73
47
3
share
odobravam
osuđujem
Da:
5h
Bravo, ti si se brinula o njoj i treba da ti ostavi. Ne znam zasto se nisu brinule te tetke o njoj?
Anonimus:
6h
ajde dijete otvori taj udzbenik iz istorije i kreni ucit.
Anonimus:
6h
Nisi joj pomagala jer si je volela, nego zato što si htela da ti ostavi nešto. Da je bila neka bez ičega, ne bi se ti setila ni da postoji.
Ostavi komentar