Sjedim u stanu, na drugom kontinentu, dok osjećam udarce bebe u stomaku, sa čovjekom kojeg volim najviše na svijetu, i razmišljam kako prije 4 godine nisam mogla da ostanem sama zbog intezivnih paničnih napada. Kako sam živjela sa čovjekom, ili bolje rečeno nečovjekom, koji je iz mene iscrpio sve dobro, varao me, psihički maltrtirao i usađivao mi u mozak da ne vrijedim. Bože hvala ti, i neka ovo bude podsjetnik svim ženama da izlaz postoji, postoji i bolje sjutra, samo je potrebno da napravite taj najveći prvi korak, a ostalo će sve doći na svoje. Nikad ne odustajte!
Lako je vama zenama kada vam se nude likovi svaki dan, samo je do vas da izaberete, muskarcima bolje sutra svako 10 godina dodje
0
A mozda je samo do toga sto si preselila i nasla mir. Ja sam imala isto napade panike,najgori su bili kad izadjem vani,dakle nisam mogla medju ljude nikako. U kafice ni pet minuta,gdje god ima ljudi meni pozlije. Kad odem u drugi grad bukvalno udjemo u klub gdje je guzva tolika da ni sibica ne moze pasti na pod,ja super,kao najzdravija na svijetu. Mene je moj grad gusio.
2
nisam skoro ovde pročitala savet a da mi je skroz okej kao ovaj, ono da ne pripadne muka kao po običaju
4
Ostavi komentar