Zbog potrage za poslom i željom za promenom preselila sam se u susedni grad i tu živim 3 godine. U rodnom mestu sam uvek bila neprihvaćena, što me bolelo, nit drugarice, nit dečka, samo knjiga, kuća, samoća. Bio je jedan momak u kog sam bila zaljubljena, ali on se uvek povlačio, te kao hoće sa mnom, ali mu društvo ne da. Ja jesam bila lepa, i sada sam, ali ne kao te ribe koje momci vole. Kao da ga je bilo sramota da bude sa mnom ili je hteo da mi se podsmeva. Meni je u novom gradu dobro, imam krug poznanika, ali ni sa kim bliska. Igrom slučaja, ispostavi se da je taj momak, sada već oženjen, prijatelj mom šefu i svaka poslovna žurka ili događaj ne može bez njega. On je jednom pripit meni rekao da mu se sviđam i oduvek sam mu se sviđala, al eto, "sudbina nas rastavila". Trezan se pravi distanciran. Najgore što još nisam ravnodušna, a tera me sada i inat da ga dovedem ili u položaj čoveka koji vara ženu ili da ga navučem na tanak led i odbijem za osvetu, jer i ja imam dostojanstvo.
Da imas dostojanstvo ne bi ovo pisala
10
Ti imas dostojanstvo??? Haha
7
Niste ni svesni koliko je najbolja osveta zapravo to da nikakvu energiju ne ulažete u tu osobu i da se ponašate kao da ne postoji.
9
Ne mogu da vjerujem da jos, i posle godinu i 4 mjeseci oni i dalje nastavljaju
2
Ja, sad, ni ne gledam da li su oni reagovali ili ne, ali kad vidim, zgrozim se
3
I ti imaš dostojanstvo. Najveće dostojanstvo bi bilo ne komunicirati s takvom osobom. Samopostovanje prije svega.
3
Jel da da sam ti ja dala ideju ? 😊
0
Ako neces onda me batali da komentarisem bez tvog nadogradjivanja, jer sad ispada da ja ne smijem uopste ovdje da ulazim jer ces ti da me napadas. Sto si ti ovdje ? Zbog mene ?
0
Druze neces ti nista tamo da radis
0
bliski prijatelji dušu vade, a promašen muškarac još više, mani se kad već sređuješ život
0
nije sudbina nego me nisi hteo
1
mislim da je ravnodušnost ipak rešenje
0
Ne čini ono što ne želiš da tebi drugi čine. Kakvo je ovo prazno razmišljanje?
11
Ostavi komentar