Nekada pomislim zašto mi je tako težak život, šta sam toliko zgrešila pa suze same liju i duša boli. Najteže je kada ti je deci nešto, mislim da će čovek sve podneti ali za decu je velika bol. Jedan sin mi ima problema sa govorom i kičmom, drugi Daunov sindrom... Bože teško mi je, pretežak je teret na mojim plećima, pomozi...
132
5
6
share
odobravam
osuđujem
Nikkia:
6h
Ne znam u kom gradu zivis. U Beogradu postoji organizacija Decije Srce na Vracaru, bio sam volonter godinama. Nije mnogo, ali ti ljudi i ta deca su zlatna. Rade sjajno i deca napreduju. Nije mnogo, znam, ali barem na trenutak da se malo rasteretis. Da znas da ima nade! Sta mi je.. placem i ne mogu da stanem..Sve najlepse tebi i tvojim andjelima. 💛
Anonimus:
6h
Neka ti je Bog u pomoći. Bog ti da onoliko koliko možeš podneti. Imam tetku s Daunovim sindromom i to je najbolja osoba koju poznajem :) Takvi imaju sigurno meso u raju :) A za prvog sina, želim mu da oporavi kičmu i da kod logopeda srediti govor. Svako dobro od srca!
Anonimus:
6h
boze, pomozi ovoj majci i da deca budu zdrava koliko mogu. Sreću i napredak želim.
Anonimus:
6h
Saosećam sa vama, teško je. A ja, pa nemam decu i svaki dan mi je prazan i tužan, bez trunke radosti.
Anonimus:
7h
Držite se gospođo, majko ❤️❤️❤️❤️
Ostavi komentar