Udaljila sam se od porodice. Žao mi je, ali tako su sami hteli. Ako njih nije zanimalo nikada kako sam ja i kako je meni, što bi mene?! Milion puta uhvatim kad im pričam nešto da me ne čuju i skreću priču na drugu stranu, ne zanima ih. Zato sam se udaljila i malo pričam i sa porodicom i sa ljudima oko sebe na poslu i inače. Odem u crkvu i tu mi je najlepše.
Divno je što ideš u crkvu! Ali nadam se da će te to približiti porodici, roditeljima! Oni možda nisu svesni kako se ti osećaš i nisu nili namerno prema tebi tako nepažljivi. Treba naći u sebi sposobnost da opraštaš. Razgovaraj sa svojima, porodica je svetinja!
-3
🤔🤔🤔
0
Bog nas uvijek čuje i daje snagu. Razumijem te.
11
Verovatno si tek pocela da ides u crkvu i da zalazis u duhovnu sferu zivota, pa mislis da je to dobra odluka... Vremenom kako budes rasla duhovno, videces da to nije dobra odluka i da treba da razumes sve ljude koji su drugaciji od tebe, jednostavno nismo svi isti, na tebi je ili da prihvatis nekoga ili ne, a to ne znaci izbaciti apsolutno sve iz zivota... "koji je bezgresan nek prvi baci kamen", zapitaj se da li si i ti uvek bila korektna? :)
-13
Bolestan si
-13
bože budale
-13
Ostavi komentar