#3200575
10 Apr 25
Ne znam više šta da radim. Imam 24 godine i borim se sa depresijom koja samo postaje gora i gora, razmišljam često i o samopovređivanju ili onom najgorem. Išla sam više puta kod par različitih psihologa, a njihov revolucionarni savet, uz maksimalnu nezainteresovanost je uglavnom bio ''Moraš da se družiš i radiš stvari koje te raduju''. Vau, ma nemojte mi reći! Nikad nisam pomislila na to. Skupila sam hrabrost i otišla napokon kod psihijatra, nadajući se da će mi možda dati neku konkretnu terapiju i dalje smernice, ali ne, njegov predlog je bio da odem opet kod psihologa, da se eto ''malo ispričam sa nekim''. Više ne znam kome da se obratim. Osećam se kao najveća budala jer mi deluje da me niko ne shvata ozbiljno, čak ni članovi porodice. Čak i ova volja koju sam imala mi ponestaje, nemam gde da tražim pomoć više.
166
14
50
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
10 Apr 25
Ja sam kupila bicikl i mnogo mi pomaze ovako psihicki. Svako jutro odem do prodavnice, osecam neki mir i daje mi snagu za dalje.
Jedna kao ti:
14 Apr 25
... Nastavak: sjetim se svega što bih propustila u njihovim životima. Sjetim se da će mojoj kćeri trebati mama kada se bude udavala i kada rodi svoju djecu. Shvatim da mene nema da bi im se vjerojatno u kuću doselila svekrva, a ona je zla narcisoidna vještica koja bi ih uništila psihički. Sve to mi je dovoljno da se trgnem i shvatim da moram biti tu gdje jesam. Radi njih i za njih.
Jedna kao ti:
14 Apr 25
Znam kako ti je.Imam 38 godina.U mladosti sam pokušala sam*****vo,popila sam hrpu tableta,ali me mama našla i odjurila samnom u bolnicu.Doslovno me sa ruba ponora izvukla,jer se uopće ne sjećam kada je ušla u sobu,kako smo došle do auta,koliko je trajala vožnja do bolnice?Tek se bolnice pomalo sjećam.Danas imam 38 godina i da nemam djecu,već bi to davno odradila kako treba.Kada pomislim na kraj,sjetim se da bi oni ostali bez mame,pa se trgnem....
Anonimus:
13 Apr 25
Imala sam dve depresivne epizode i znam kako je teško, iako nisam imala suicidne misli. Meni je lekar prepisao antidepresive, pila sam ih u početku, ali nisam osećala poboljšanje, pa sam prestala. Samo je taj mučan osećaj počeo da me najpre na trnutke napušta, a onda sam se jednog jutra probudila bez njega. I počni da se boriš! Sa onim što te je dovelo u to stanje. (U mom slučaju nepravda i bahatost ljudi.)
Vesna :
12 Apr 25
Prvo se zapitati zašto ste takvi...Potom,shvatiti ima li ičeg pozitivnog u vama i pokušati izvući gram pozitivnog.Raditi na sebi.Ja sam takođe bila na korak do depresije,ali moj razlog je gubitak najvoljenije osobe moga oca.I tu sebe ne opravdavam,ali lose sam se ponašala.Ni dan danas se ne mirim sa tim.A vi se trebate zapitati koji je vaš razlog za depresiju..Ili jednostavno treba neki ogroman problem da se desi da shvatite da je život tren...
Terapeut:
11 Apr 25
Kad odlucis sama sebi pomoci, sve ce se promeniti, a nestace i nezainteresovanost ljudi oko tebe za tebe! Znaci, koliko god tuzna i depresivna bila, jednostavno to moras ignorisati i ici kroz zivot dignute glave! Sa svima lepo pricati i pokazati zainteresovanost za druge ljude i njihove probleme, jer oni ih imaju takodje, tako da ti neces nikad biti centar sveta! Terapeuti su tu da ti pomognu da dodjes do zakljucaka koji vode do ozdravljenja, a ne da ti popravljaju raspolozenje! To je sve na t
Anonimus:
11 Apr 25
Ja mislim da ti pomoc i ne zelis.Nemoguce da su svi psihijatri i psiholozi losi.Samo trazis izgovore da bjezis.
Gaga:
11 Apr 25
Apsolutno te razumem. Što pre se ispovedi, pričaj sa sveštenikom. Možeš i u najbližu crkvu. Reci kako se osećaš i šta te muči. Nemoj da te bude sramote i da se dvoumiš. Ja sam to uradila prvi put pre nedelju dana. I krenula sam i da postim. Ali za sve je potrebno vreme da se vide poboljšanja. Bolje je ići na psihoterapiju. Da to je tačno da ako neko ne radi iz nekih razloga da se što pre nađe posao, druženje, šetnje, raznolikost i promene u životu.
Anonimus:
11 Apr 25
Kao da je drugima lako? Ajde bre idi kod psihologa i slusaj!
Boki:
11 Apr 25
Kao mlad izgubio sam volju za životom. Rešio sam da okončam svoje muke. Ali kako ne bi to izgledalo kao previše jadan i kukavički čin, odlučio sam da se maksimalno posvetim svojim obavezama (tada studijama) dok ne nagruvam odlične rezultate. Malo vremena sam imao za sebe, posvetio sam se obavezama. Pola godine nisam imao vremena da mislim na probleme a onda kad su počeli rezultati rada da se vide dobio sam želju da nastavim dalje. I na drugim poljima sam počeo da napredujem.
Anonimus:
11 Apr 25
Ja sam imala vrtoglavice i glavobolju zbog anksioznosti, joj bože kad se setim užas.
💋:
10 Apr 25
Napisala sam gore komentar da trebaš uzimati antidepresiv. Ali još sam se nečeg sjetila. Da kupiš kućnog ljubimca? Možda ti da volju za životom i unese radost.
Anonimus:
10 Apr 25
ja jednom otišla psihijatru i odmah mi je nudio ljekove... ne znam gdje nalazis ove svoje
Anonimus:
10 Apr 25
Nađi dobrog ali dobrog neuropsihijatra. Poslupšaj, molim te!
Anonimus:
10 Apr 25
Ti si samoj sebi dijagnosticirala depresiju,iako su ti psiholog i psihijatar rekli da je nemas,vec da si samo nesretna. Nesretna osoba i depresivna osoba nisu isti pojam,ni slican pojam. Ti trebas biti presretna sto nemas tako tesku dusevnu neizljecivu bolest.
Janja:
10 Apr 25
Ne znam da li si vernik,manastir Tumane, Manastir Ostrog, to su sve manastiri naši u kojima su se mnogi izlečili. Nek ti je Bog u pomoći. Neću ti reći za psihijatra,jer meni on nije uopšte pomogao,nego mi je pričao da bi mi lek bio da imam momka jer ga nisam imala. Šta će meni momak kad nisam bila dobro psihicki u to vreme.
Anonimus:
10 Apr 25
Pa da, to i jeste savet. Izgradi rutinu, radi ono što te raduje. Psiholog treba da ti daje manje zadatke kojima ćeš to postepeno postići, a pre toga treba da otkrije kako je do toga došlo. Ne postoji magično rešenje, samo ti treba podrška kroz taj proces...
Anonimus:
10 Apr 25
Porazgovaraj sa duhovnikom (sveštenikom). Tako teška stanja su obično uzrokovana duhovnim problemima kao i našim teškim i traumatičnim djetinjstvom i odrastanjem.
neko iz mase:
10 Apr 25
Zašto meni deluje da ne slušaš ničije savete? Odeš po pomoć i kad je dobiješ samo je odbaciš...
Anonimus:
10 Apr 25
Mene muci depresija i glavobolja od depresije, i dam psihijatrici 120 maraka za ni pola sata i samo me ispitivala sto nisam imala momka a to uopce nije razlog depresije, depresiju imam od teen godina
Anonimus:
10 Apr 25
Bihejvioralna aktivacija zaista jeste rešenje, naucno dokazano.
Anonimus:
10 Apr 25
Pa očigledno je da nemaš depresiju, čim ti je niko od njih nije dijagostifikovao... čak ti je i psihijatar rekao da nisi slučaj za njega, već za psihologa. Mislim da sabotiraš samu sebe. Ako već daješ novac i ideš kod psihologa i psihijatara, moraš malo i ti da sarađuješ, a ne da unapred razgovor sa njima osuđuješ na propast.
Dzoni:
10 Apr 25
Psiholog ne moze da te izleci, moze samo da ti pomogne da sagledas bolje situaciju i da pocnes da radis na sebi, da ti da alternative kako da se dignes. Isto i psihijatar. Ne postoji carobna pilula od koje ce ti biti bolje, oni su tu da te usmere kako da izadjes na kraj sa sobom, ali ti moras sama da zapnes. Jedino kad oni mogu nesto da urade je da te zatvore u instituciju i odrzavaju na lekovima u stanju kad si opasna po sebe i okolinu. Ovako nadji onog ko ti odgovara i polako.
Sanjalica:
10 Apr 25
zato sto je bukvalno tobsto treba da uradis bas to, da izlazis i druzis se, na silu ako treba za pocetak. I da shvatis da samo ti mozes sama sebi da pomognes i ne cekas da neko vidi da je tebi potrebna pomoc. Ovo sad nije fraza, ali svi mi smo posebni na svoj nacin, neguj se i kad ti nije do nege.treninraj i kad ti nije do treninga, jer ce losih misli onda biti sve manje. Srecno?
Anonimus:
10 Apr 25
Zvucace ti kliše, ali rad. Meni je rad pomogao, znači svaka vrsta rada. I pij čaj od kantariona.
Aleksandar b:
10 Apr 25
Mislim da nam je vecini tako, ja sam isto u 20 tim i totalno sam izgubljen, ne vidim nikakav smisao zivota. Samo lutam tako, ne kazem jesam ja materijalno nesto stvorio, ali nista me konkretno ne ispunjava. Probaj da nadjes neko drustvo ili momka mozda ti bude bolje
Anonimus:
10 Apr 25
Zdravo, kao neko ko je patio od depresije 10 godina, savetujem da odeš kod drugog psihijatra i insistiraš na lekovima. Znam da je to danas nepopularno mišljenje, ali za neke ljude je psihoterapija potpuno beskorisna, tako je bilo i kod mene, promenila sam ih 5 i ni jedan mi nije pomogao. lekovi su me spasili. I promena sredine i načina života. Srećno.
Anonimus:
10 Apr 25
Nemoj odustati.Naci ces nekog normalnog psihijatra koji ce ti propisati antidepresive i onda ces biti punooo boljeeee.Nema predajeee
Anonimus:
10 Apr 25
Mislim da ni psihijatar, ni psiholog, ni lekovi depresivnoj osobi ne mogu da reše problem. Sve počinje iznutra, moraš sama da otkriješ uzrok depresije i poradiš na tome. Svi oni mogu da ublaže posledice, ali uzrok je ono što ostaje i što ti stvara nezadovoljstvo.
💋:
10 Apr 25
Psiholog je za razgovor, tebi treba osim njega i psihijatar jer je tebi potreban antidepresiv jer imaš fizički premalo seratonina u mozgu. Treba ti lijek da ti nadoknadi seratonin, primjerice lijek Fevarin. Iz iskustva govorim, imam OKP. I ja sam razmišljala o samoubojstvu, ali stigli su mi sada bolji dani. I tebi će, sretno! ❤️ I moraš k psihijatru jer ti samo on može sati lijek, psiholog to ne može. I kad dobiš lijek ne gubi nadu, njemu treba da prodjeluje neko vrijeme.
Anonimus:
10 Apr 25
Idi u crkvu, tamo ćeš osetiti ljubav i mir i razumevanje i podršku svih oko sebe a najviše od svega prisustvo Boga koji je uvek uz nas.
Anonimus:
10 Apr 25
Pa jesi li pokušala da radiš stvari koje te raduju? Deluje mi kao da si samo sarkastično odbila takav savet zato što ne umeš da odgovoriš na pitanje šta te čini srećnom i šta želiš od ovog (kratkog) života koji ti je dat. Početak izlečenja svake psihičke bolesti (pa i depresije) je da želiš da ozdraviš i da želiš da pomogneš sebi na ama baš sve načine. Bez zezanja, ni lekovi ti neće pomoći ako ti ne želiš sama sebi da pomogneš mentalno.
Anonimus:
10 Apr 25
Dušo draga, ja bih želela da ti pomognem, i da te saslušam i razumem, ali ne znamo se, daleko smo... ali veruj da ima ljudii koji bi ti dali svoje srce! I veruj da je život lep i da će ti biti mnogo bolje i da ćeš biti mnogo srećnija! Veruj i samo se strpi, doći će pravi ljudi u tvoj život koji će ti doneti ljubav. Sada moraš sama sebi pomoći, da imaš snage za bolje dane. Razmišljaj da sigurno imaš snage u sebi da sama sebi pomogneš a to je najvažnije!
Anonimus:
10 Apr 25
a i taj "savet moras da se druzis", kao da je to tako lako, naci prijatelje ,pogotovo osobi koja je depresivna, verovatno i nesigurna
Anonimus:
10 Apr 25
💖 bori se, najpreca si sebi..znam ja koji je to pakao samo borba i vjera u dragog Boga 💗
Anonimus:
10 Apr 25
Javi se Robertu Davidu, ima youtube kanal.
Anonimus:
10 Apr 25
Meni su rekli čim ti kreneš raditi nećeš misliti o tim glupostima, ti ne radiš pa se baviš glupostima.
Anonimus:
10 Apr 25
Odi drugom psihijatru, ne odustaj od sebe zbog dva zdravstvena radnika. Puno sreće ti želim da dobiješ terapiju koja ti odgovara i koju si voljna koristiti.
Anonimus:
10 Apr 25
Znam da zvuci grubo, ali to i jeste lek za depresiju (i tablete, takodje). Psihoterapeuti nemaju magicni stapic da ti pomognu. Da, tacno je da moras sebe naterati da izlazis sto vise, druzis se, setas itd. Svaki dan. Posle ces videti koliko ces se promeniti i biti drugacija.
Idi:
10 Apr 25
Kod sveštenika
Anonimus:
10 Apr 25
Isto mi je psihoterapeut rekao.
Ostavi komentar