Pišem kasno, samo kako bih mogla iznijeti ono što me muči. Ljuta sam na sebe ako sam nezahvalna i sklona sažaljenju. Postoje puno gori problemi. Osjećanje usamljenosti, samoće, praznine u komunikaciji sa ljudima, nesadržaj dana, osjećaj da mi je sve promašeno i jedno ogromno nezadovoljstvo sobom. Tapkanje i mjestu. Ono što me zaista opušta je šetnja, trening. Ljudski kontakt koji podržava moju mirnu prirodu. Završila sam fakultet, sa izuzetnim uspjehom, uvijek sam bila fokusirana na učenje i trenutno sam nezaposlena. Što i nije strašno jer sam radila i za vrijeme apsolventskog staža, te volontiranje, te pripravnički. Ne pronalazim se nigdje, ne pripadam nigdje. Doživljavam osjećaj razočarenja u sebe što sam dopustila da me obuzme čamotinja.
Isto sestro… cijeli život sama i izgubljena… imam posao i to je jedino gdje ja idem jel dalje nemam s kim..jako ne volim svoj zivot
124
Ima nas još...ja imam 32, gdje god sam se nastojala uklopit ili me neće ili ja tamo ne želim bit. Ništa me ne veseli. Fale mi drugi ljudi, želim se posvetit nečemu što me ispunjuje.
95
Isto. Ali imala sam porodicu da likom koji me je unistio.Sad posle dugo vremena shvatam koliki sam potencijal a sta je on. A i deca na meni. Radim 2 posla jedan je fizikalija. Ipak to me drzi. Imam I godina nisam u struci,a prosek ogroman. Sve ti ovo govorim da bi shvatila da nisi jedina. Pametna si i odatle dolaze uvidi koji nisu laki za dusu. Ako guram ja izguraces i ti. U samoci se kuje mac pobede ko izdrzi takve krize prevazidje sebe I tezine zivota. Ne daj se losim mislima .
3
U svakoj rijeci si opisala mene. Od nezadovoljstva,nekakve neobjasnjive napetosti i brige stigla i trihotilomanija na velika vrata. Jedino me planinarenje i pas cupaju iz beznadja.Takodje,hobi mi je fotografija i mnogo pomaze jer sam jedino tad 100% fokusirana satima i jedino tad nema misli oko nezadovoljstva i nema trihotilomanije.Ponekad igrice pomazu da se iskljucim sa ove planete.Mislim da nam fali nekakva opsesija ili opustanje poput strikanja, heklanja..pomozite oni koji prolazite slicno.
1
Možda si se previše identifikovala sa tom ulogom učenika/studenta i tog osećaja svrhe kad ispred sebe imaš izazove koje uspešno izvršavaš. Sad kad si završila fakultet nemaš novih izazova u tom smislu. Dakle moraš shvatiti da je jedan deo života iza tebe a počinje deo u kome se možeš iskazati u poslovnom svetu. Izazova uvek ima i malih svakodnevnih radosti, samo dopusti sebi da ih primetiš i osvestiš.
1
Uvijek sam bila drugačija, i sada sam, ali sam nasla ljude slicne sebi i ljude koje volim i oni mene. Nema ih puno ali mi nije to ni potrebno. Ugodi sebi u svojoj mogucnosti, hobijem koji moze biti Online besplatan, ili npr tecajem plesa, i kreni radi sebe, dok radis sto volis naici ces na slicne osobe i steci poznanstva. S godinama jako cijenim mir i ugodno drustvo (imam oko 30 godina), ali mogu bez problema biti sama u zatvorenom bez ljudi i naci zanimaciju. Ugl.nikad mi nije dosadno.
6
Hm...sama si sebi kriva. Prvo svati da si ziva, zdrava i ljudi oko tebe. Prvo to je dovoljno da se ujutru probudis sretna, otidji psihologu ili pocni radit male stvari, setnja,neki kurs, radionica,pomozi starima i nemocnima. Nadji neki posao koji ti i nije u struci...
0
Devojko, samo si u pms-u! 😆
-4
Za top komentar: JER, ne jel.
4
Ta osecanja ne mozes ignorisati jer eto ima gorih stvari. Kaze se: svakome je svoja muka najveca. Radi na tome da otkrijes sta te ispunjava. Gde zelis da budes. Citaj knjige, zabavne a li malo i o zivotu, psihologiji. Nece se sve promeniti preko noci, ali ovo nije sprint vec maraton, traje duze i treba vise energije. Korak po korak.
3
Nekako osjecam da i neki postepeni, lagani linearni napredak u ovim godinama je poraz.
5
znam biti pospan kao konj, i ono taman krenem tonut u san i dodju mi misli da mi je skoro 30, da sam potpuno neostvaren, da mi neko trpa buducu zenu dok se ja pokusavam iskoprcat iz blata. Ne pomaze ni cinjenica da imam samo jednog druga s kojim mogu izaci na kafu jednom sedmicno, da radim vec godinu malte ne na minimalcu, a cak i da zaradjujem 3x vise nekretnine i auta su toliko skupi da mi ni to ne bi uopste igralo ulogu.
4
Svakom je svij problem najveći ali problemi takve vrste su hvala Bogu rješivi. Promijenite grad,drustvo , pokusavajte da radite na samopouzdanju
1
Skoro 27, zavrsio faks ima vise od godine. Prekinuo sa svim porocima ima 2 godine. Od kako sam to uradio - nema tog bijega od realnosti, pa sam konstantno pod nekim pritiskom. Bukv. samo 3-4 god ranije mi se jos činilo da imam vremena na bacanje i da sve mogu stici, i onda samo odjednom neki flip u glavi gotovo u par mjeseci sam potpuno u faznu da nemam vremena skoro ni za sta, navece...
4
Ne želim da osudjujem, ali treba da budeš ljuta na sebe. Jedini krivac takvog života je tvoja unutrašnja energija i način razmišljanja. Devojko volis da treniraš, za vreme faksa si bila aktivna, radila na sebi, sada udri samo jako po životu, jer imas sve sto ti treba. Ako nisi zadovoljna faksom koji si završila, veruj mi to ti je najmanji problem u životu.
Mani se čitanja ovih komentara nisam imao momka/devojku kme, kme, kme, place mi se(ljudi od 30 godina-ALO BRE!!!)
0
Psihoterapija je skupa, ali vrijedi svaki dinar.
0
Proveri hormone ,štitnu žlezdu. Poznajem žene koje su imale slične simptome kao ti i na kraju se ispostavilo da je do štitne.
0
Razumem te.
19
Šta znači čamotinja?
-9
Evo i ja cim kazem teme poput haarp, chemtrails, to sad vec svi znaju, ajmo dublje projekt aurora, rasmusa, red 33, kalergi plan, još dulje xopi, zaneto, projekt blue beam itd odmah ljudi wtff čudakinja
-15
Ni veze, ni drustva, ni posla, zivim sa ludacima.
32
Verovatno ne izgledas privlacno, rekli bi materijalisti
-10
Isto se osecam, ne pripadam nigde, samo sebi. :(
21
Imam 30 godina i uopce ne izlazim iz kuce.Prijateljica jedina koju sam imala za izlaske u grad zavrsila je u ludnici,da nije zalosno bilo bi smjesno.Stalno sam u sobi,nemam prijatelje,niti posao.Jucer sam cjeli dan preplakala da sam tuzna i nesretna,danas me bole oci od plakanja.
40
Provjeri kakvo ti je okruzenje...
20
Nisu to tako jednostavne stvari,dosta mladih ljudi se tako oseća. Ja sa skoro 30 godina tapkam u mestu od većine vršnnjaka. Nisam imala prvi poljubac,nisam imala nikad dečka,nisam zavrsila faks,zivim s roditeljima.Na slavlja više ne idem, jer mi je muka da me ljudi gledaju sa žaljenjem, uvek su me gledali kao neku dobru,mirnu osobu,što me je oduvek nerviralo.
39
Imala sam mnogo crnih misli pre par godina, sad ih nema i u stanju sam da ne izadjem iz kuce po 20 dana. Ljude ne volim da srećem izbegavam ih ,jer me uvek ispituju o mom zivotu,samo da bi ja njih pitala o njihovom,stvarno me ne zanimaju.
36
Pronalazim se u nekim segmentima tvoga života. Ostalo mi je 3 ispita do kraja,uskoro punim 28, i volela bi kad bi se ove blokade nastavile jer mi se ne zavrsava fakultet ove godine. Osećam se usamljeno,fali mi ljubav jer nikad nisam imala decka,ne znam kakav je osecaj niti išta. Ima li jos ljudi poput mene ovde?
49
Ostavi komentar