Iz vana izgleda kao da mi sve ide od ruke, da znam sve što radim, da sam dobra mama, supruga, a i poslovna žena. To ni blizu istine nije. Svaki svoj korak promislim 100 puta, brinem 1000 briga, sumnjam u svoje znanje i kvalitet i sebi kao majci zamjerim neke stvari. Ne vidim to kao nešto neobično, sva ta osjećanja su dokaz ljudskosti i krhkosti, a svi smo takvi u dubini. Nego mi žao ljudi i toga što žive u zabludi da je bilo kome život med i mlijeko, da imaju baš sve. Nikad nije tako.. život nije tako koncipiran.