Ceo život imam nekakav čamac, manji ili veći. Otac je voleo reke, jezera, pecanje, ja zavoleo uz njega. Dok sam bio mladić, često bih sa društvom provodio vreme tu. Sad želim da to radim sa porodicom (nas četvoro). 'Prijatelji' se stalno nameću i sami dolaze. Prodao sam veliki i kupio mali za 5 osoba... sad tek vidim ko su mi bili pravi prijatelji....
Moji imaju vikendicu na rijeci, u sumi, gdje nit ko prolazi nit se sta vidi. Drustvo je par puta predlagalo da se tamo okupimo, ali cim bi neko spomenuo "rostilj na vikendici", prva bih upala sa "gdje cemo iznajmiti", a ako neko ne bi shvatio i predlozio "moju", ispravila bih i rekla da nije moja i da moram pitati svoje kad je slobodno i koliko kosta u tom terminu. Naravno, nikad nisu pristali. To je oaza mira mojih roditelja i porodice. U to se ne dira.
31
Zasto si prodavao, nisi trebao da prodajes, nego da ostavis veliki, a ne da kupujes tacno za 5 osoba. Boli te briga za prijatelje, porodica na prvom mestu
12
Svasta. Pa valjda je ok nekad podeliti nesto sa prijateljima? Posle ce biti, nemam nikog, ostao sam sam, niko nece da me saslusa. I spustite se na zemlju, niste milioneri ako imate camac ili vikendicu, nece vam niko to pojesti, niti je to nesto zbog cega bi se neko druzio sa vama.
12
Ja bih vozila kad ja mogu i hoću. Ne vidim potrebu ni da se pravim kao da sam otkrila toplu vodu što imam čamac, niti potrebu da dozvolim da me neko iskorištava.
17
koja si ti budaletina, kad zbog toga sto ne umes da kazes prijateljima, da zelis da budes sam sa svojom zenom i decom, prodajes komforan camac i uzimas neki mali da se prijatelji ne bi uvredili. Pazi da te zena ne ostavi koji si m*jmun
18
Ostavi komentar