Prije 20 godina dobila sam željeni posao, profesorica u jednoj srednjoj školi.
10 godina sam se maksimalno davala, uskakala gdje treba, mijenjala druge, pomagala učenicima na sve načine. Ako treba pomoć oko drugih predmeta tu sam, treba organizirati neku akciju, događaj, tu sam. Povlačila svoja poznanstva da svi učenici imaju užinu, idu na ekskurziju, pisala preporuke za studentske domove, poslove. U slobodno vrijeme pripremala učenike za priredbe i natjecanja. Na početku i kraju školske godine pripremala male poklone za sve učenike kojima predajem Itd.. do tog da nakon 5 godina 70% učenika za koje si najviše učinio, na ulici ne zna reći ni “dobar dan”, da te jedan roditelj prijavio ministarstvu da neko dijete “voliš više” i njihovo povjerenstvo došlo da mi uzme izjavu..
Otad.. odradim svoju nastavu i svoj posao do 15h i ne zanima me više nijedan problem.
Ljudi su generalno takvi da ako im pružiš mali prst oni hoće cijelu šaku ima brdo primjera
141
Dobro došli u realnost,, ni u porodičnom i ljubavnom odnosu ti niko ne kaže hvala gde su mnogo intimniji odnosi, kamoli u poslovnom
120
Ja sam bila u prosvetu, istekao mi ugovor i hop, na ulici sam opet tj roditeljskoj kući. I ništa. Niko ti ne kaže hvala.
-3
Eh znam kako ti je, pruzis nekom nesto, ne cijeni, prestanes i onda shvate sta su izgubili
8
Radim u nastavi već 4 godine. Dok sam čitala tvoju ispovijest, kao da sam doživjela vremeplov u budućnost. Niti smo cijenjeni, niti poštuju naše mišljenje. Nažalost, učenici nas dožvljavaju kao mučitelje čiji je zadatak da ih zadrže u zatvorenom prostoru šest sati dnevno... To kako se oni ponašaju prema nama je odraz roditeljskog mišljenja o nama. 😏
30
Ovde je takvo drustvo,alavo i nezahvalno,sta god uradis pogresno je.Zato u se, i u svoje kljuse,i sta te briga,nije ovo amerika pa da neko gleda trud i rad.
10
Ovo sam ja shvatila i mnogo me zabolelo zato sto je u pitanju porodica. Uvek sam tu bila za svakoga, uvek htela da pomognem, da saslusam kad su lose da smirim strasti kad se neko posvadja. I onda se desila svadja izmedju mene i roditelja i nismo pricali nedeljama. Niko od te moje brace i sestara me nije ni pitao kako sam i da li mi nesto treba. Od tada samo sebe gledam i to je to. Sada smo se pomirili ali moji prioriteti su potpuno drugaciji.
11
Ti si se maksimalno davala i sad si naucila tajnu bilo kakvih ljudskih odnosa - nema nista za dz i ne glumim nikom otirac!! Postavis sve na svoje mjesto i na casu se trudis da preneses znanje na nacin da ucenici usvoje srz, a ako mozes - boljim ucenicima prenesi i vise znanja i motiviraj ih. I tjt.
13
Ti si zbog par pokvarenih lešnika prestala da uzhivaš u čokoladi. 😣
-10
Isto. Sad samo odradim osnovno, ništa blisko s njima, boli me uvo za njihove probleme, i ne zanimaju me njihovi banketi i mature. Samo da ih ne gledam, razočarana potpuno. Jedna starija profesorka mi je jednom rekla da se ne dajem učenicima i ne zalažem jer oni to nikad neće ceniti, samo će mi napraviti probleme. Tako je i bilo.
26
Ako te tješi, ja sam zapamtila sve svoje dobre profesore koji su mi bili inspiracija, s nekima od njih se baš napričam kad se sretnemo itd. Ne moraš se davati 100 posto jer to očito većina ne cijeni, ali nemoj biti ogorčena.
12
Sigurno ima učenika koji pamte šta ste za njih učinili. Jedna nastavnica u osnovnoj je mnogo učinila za mene, kad sam promenila školu. Dugo je nisam viđala ali uvek sam je se sa zahvalnošću sećala. Onda sam je jednom srela, slučajno, ispred bankomata jedne banke. Tad sam imala prilike da joj kažem sve, da mi je puno pomogla, da je nikada neću zaboraviti. A mogla sam i da je ne sretnem nikad više.
13
Iskreno da ti kazem,ja ne znam sta cu pricati sa bivsim nastavnicima,nista licno. Odma te pitaju sta si upisao,zavrsio,ako kazes da nisi nista ili da jos studiras,onda ti idu osude. Ako kazes da radis,onda te napadnu sto TO radis,ti si kapacitet za vise. Znas da jesi,ali jbg tako se zivot postavio i zadnje sto ti treba jesu napadaji od bivsih nastavnika. Eto zato ucenici prodju,ne zele to slusati.
10
Ostavi komentar