Napravila sam loše životne poteze još u tinejdžerskom dobu i to me danas mnogo košta. Svi me krive i osuđuju. Jesam grešila i nisam slušala savete, ali ne mogu danas ništa da promenim, iscurelo vreme. Kako se bore ljudi sa sličnim iskustvom? Mene svi ti komentari bole.
35
5
8
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
1h
bog prašta, pusti ljude
Anonimus:
1h
Ne okrivljujem sebe za poteze koje sam donela pre 20e. Jer tada nisam razmišljala svojom glavom nego onako kako su mi nametnuli roditelji i sredina u kojoj sam odrasla. Naravno da mi je žao što sam kao tinejdžerka trajno oštetila zdravlje ali smatram da su za to krivi roditelji koji su mi branili sport, terali me da se prejedam i ignorisali moje zdravstvene probleme
Anonimus:
2h
Anonimno je. Sto nisi napisala sto se dogodilo???
Anonimus:
2h
Najteže je što svaki izbor nosi posledice i onaj dobar i onaj loš.Na primer moje najveće greške načinjene su u obrazovanju već pri izboru srednje škole i dan danas posledice su tu. Komentara nema, ali najveći problem je neka sporost u pomeranju ičeg😕. Naprosto šansi je tako malo da je to gotovo neverovatno.
Anonimus:
2h
Razumijem te. Ja sam mnogo grijesila u ljubavnim odnosima,nisam nikoga slusala i mislila sam da mi misle lose. Sad kada vratim film znam kakvim budalama sam dozvolila da mi ulaze u zivot. Jednostavno,odi psihologu,jer imas traume.
Anonimus:
2h
Ides dalje. Radila si najbolje sto si znala i mogla u tom trenutku. To je to.
A:
2h
Nisi jedina. Veruj mi. Sve je to život ,sta ces.
Anonimus:
2h
Sta si tacno uradila? Kad vec trazite savet, morate napisati sta se tacno dogodilo. Na osnovu cega da ti samo savet?
Ostavi komentar