Imam dvije prijateljica, s jednom se družim od osnovne škole, s drugom od srednje. Jako smo bliske. Tu smo jedna za drugu uvijek. Međutim, one su počele zajedno da rade u drugom gradu daleko od mene. Zajedno žive. Radila sam i ja tu i živjele smo zajedno, ali ja sam napustila taj posao iz svojih razloga. Čule smo se redovno, ali u zadnje vrijeme se ne čujemo. Ignorišu mi poruku. Ne javljaju se, prestala sam im i pisati. Ne znam zašto, ali se mene ni ne sjete. Imam osjećaj da im je svejedno. Mislim da one uopšte me razmišljaju o kraju našeg prijateljstva, ali ja razmišljam. Boli me duša, teško mi je, ne želim da prekinem prijateljstvo s njima, ali se osjećam kao budala, pisala sam im, ignorišu me, ne želim da se javim iz samopoštovanja. Ne znam šta da radim. Ako se ja njima ne javim komukacija će se potpuno prekinuti, ali ne želim to. Vidim da im nije stalo.
Jako mi je zao, one kako su zajedno vjerojatno se druze i lakse im je to odrzavati nego s tobom na dalninu. Ali opet je bezveze da tebe skroz ignoriraju. Ja bih na tvom mjestu probala otvoreno pitati, vidjet ces sve na osnovu odgovora. Ili ce bezveze odgovoriti bez truda, ili ce se praviti da nije tako, ili ce se stvarno potruditi oko svega i reci ti iskreno sta je bilo. Ali barem ces znati. Bas je bezveze kako lako ljudi samo puste prijateljstva.
8
Odrasli ljudi razgovaraju. Pitaj ih o cemu se radi, pa da budes nacisto. To nije ponizavanje nego rjesavanje problema. Sta god da je u pitanju bar neces nagadjati.
6
Nemoj da se ponižavaš, vidiš da ih smaraš.
Naći ćeš neku drugu drugaricu, one nisu vredne tvoje pažnje.
0
Ostavi komentar