Mene najviše j*be što ja sve razgovore sa ljudima obavim sam sa sobom u glavi i posle zaboravim taj razgovor, i zaboravim da sam hteo nešto stvarno da pitam tu osobu... Neverovatno, kao da sam samozadovoljio želju da znam odgovor na to pitanje. Nekad se i setim tog pitanja i pitam uživo, ali neretko nije to odgovor koji sam očekivao, nekad je lošiji, pa se onda pogubim i vrtim preračune u glavi... :D
LOL... moraš sine da budeš prisutan u tom momentu, tvoj zadatak je da pitaš i da kažeš sebi da ćeš biti zadovoljan sa odgovorom. Tvoj zadatak nije sam odgovor. Odgovor će da ti da ta osoba koju pitaš. Samo hrabro, bez brzanja, konverzacija je kao ples, ne može jedan da je vodi.
-3
Ostavi komentar