Celo detinjstvo bilo mi je skromno, imao sam sve što je normalno za odrastanje ali vrlo ograničeno. Kasnije u adolescenciji se stanje pogoršalo do toga da sam garderobu kupovao samo kada mi se pocepa ono što nosim. Danas, zaradjujem 4 prosečne plate, ne gledam koliko šta košta, često kupim komad odeće koju ću jednom nositi, i ponekad se zapitam da li sam nezahvalan prema onome što imam, ili je ovo ponašanje samo produkt nemaštine u mlađem uzrastu???
Imaš svoj novac, troši na šta želiš, kad ćeš ako ne sad? Kasnije kad dodje porodica, žena,deca, onda sve ode na njih.
1
Naravno da nisi nezahvalan. Kad nešto nemamo u detinjstvu, kasnije težimo da imamo duplo više od onoga što nikad nismo. Ostane čovek željan nekih stvari koje nije imao u detinjstvu. To je sve individualno. I mi smo živeli skromnije,često nismo imale sestra i ja novac za užinu,ali sad sestra troši više i ne gleda koliko šta košta,a ja gledam itekako i sve se plašim da ne ostanem bez para.
1
Ostavi komentar