Nikad nisam imala sreće s uklapanjem u prijateljstva, imam cijeli život samo jednu, ali me ta ženska bezbroj puta povrijedila, a tek naživcirala.. Svaki put kad bi me nešto tištilo, ona bi se odmah ljutila na mene, čak bi me i uvrijedila što znači da sam ja toj curi dobra samo kad je i meni sve 'dobro'. Isto tako moram doslovno vagati riječi pred njom i paziti što sam odjenula jer se njoj "gadi" izazovno. Npr kad mi se susjeda prije par godina porodila, oni su cijelu noć puštali glazbu na najjače al im nitko nije mogao ništa jer je otac te susjede-policajac. Kad sam sve to prepričavala toj frendici i rekla da sam bezbroj puta 'izvragetala' tu djecu i glazbu i sve jer ja, a i moja mama koja je duševno bolesna treba mir, posebno noću, Na sve to ona mi je rekla; Nisi mi prijateljica!, a ja njoj; o čemu ti?, a ona: Ja nikog ne šaljem kvragu pa nećeš ni ti, pogotovo ne djecu, a sam joj samo na to rekla: OK, eno ti ih vodi ih kući sa sobom!! Prgaviju osobu u životu nisam upoznala niti ću.