Nekako sam potpuno emocionalno otupio. Ne želim nikome zlo, i dalje sam pristojan i izbjegavam sukobe, ali nemam više nikakvu empatiju prema ljudima. Majka me ostavila dok sam bio mali, a otac alkoholičar se s vremenom razbolio i sve je palo na mene. Rastao sam sam, bez prave podrške, često siromašan i laka meta kroz školu i kasnije. Danas ne osjećam ništa kad čujem da je netko umro, razbolio se ili postao roditelj. Navikao sam biti sam i kao da sam izgubio sposobnost da me takve stvari dotaknu. Ponekad se pitam znači li to da je nešto pogrešno sa mnom, iako nikome ne želim naškoditi.
To je normalno posle svega što si doživeo.
1
apatični su postali i mnogo više maženi kamoli vi iz preživljavanja
2
Tako je i meni ali morala sam se ograditi zidom inače bih pukla.Pola života sam plakala,sad me skoro ništa ne dira
4
Mnogo si se napatio, zbog toga tako razmisljas. Isto je i kod mene, nemam sad neku empatiju kad cujem za druge ljude.. Svašta sam preživljavala u porodici, skoi i nakon anksioznosti i napada panike ja više ne mogu da ispoljim emocije
11
Imala sam isto fazu kao osoba iz komentara gire. Jeste anksioznost. Potrazi pomoć, vjeruj procu ce ako budes radio na tome.
-2
Antipatija
-3
i ja isto, jako puno loših stvari mi se desilo i ne osećam više ništa
4
Imao sam tu fazu. To se zove apatija. Nisi postao psihopat, to je simptom anksioznosti.
7
Znači želiš zlo
-6
ne znače ni meni takve vesti iskreno, sve je to život besmisleni
5
Ostavi komentar