Gubim prijatelje veoma sporo i osećam se kao da se sve dešava u isto vreme, od posla nemam više toliko vremena da posvetim svima i ispostavi se kao da nikad nisam tu za nekog, toliko me to pogađa da ne ostane ni motivacije više da išta radim u slobodno vreme. Svaki dan mi je kao da radim 24 sata jer pokušavam da ispunim svakome želju.
Ne pokusavaj, jer jednom nesto ne uradis, kao da nikad nisi. Budi tu za druge onoliko koliko mozes, ne koliko drugi iznudjuju osjecaj da im dugujas. I neka se ne pretvori u totalnu ravnodusnost, nemoj u drugu krajnost kako se desi ljudima koji su sagorili u davanju sebe pa vise ne zele pomoci ni kad objektivno mogu.
9
AKo te ne shvataju,nebitni su. I ja se s drugaricom vidjam na svaka 3 meseca pa nam to ne predstavlja problem, bitno da se dopisujemo cesto
9
Ostavi komentar