Imam 35 godina i nijednu pravu prijateljicu. Onako iskrenu, sa kojom mogu pričati o svemu. Imam par poznanica, devojaka sa kojima sam okej, možemo popiti kafu, prošetati... I to je to. Pitam se u čemu sam to pogrešila u životu, šta sa mnom nije u redu da u ovim godinama nemam prijatelje...
I ja, isto imamo i godina i isto sve. Uglavnom su se osobe udaljavale od mene. Ajde osnovna i srednja skola to mogu i shvatiti, nisam bas bila tada nesto pristalica stvari koje su se podrazumijevale kao sto su izlasci i sl. Ali recimo cure sa kojima sam se druzila i bas bila bliska za vrijeme studiranja, pa i poslije neke sa posla... Jednostavno su nestale. Nisam sad neka bomba pa da kazem ljubomora, a nisam im ni nista lose uradila. Ne znam do cega je. Mozda sam im bila dosadna.
8
I ja 30 plus, imam prijateljice, ali nisam od tih kojima treba svaki dan da se cujemo. Dosta mi je jednom u 15 dana.
1
Takva generacija, stvarno smo bezveznjaci svi skupa.
4
33 i isto.. da ne pricam na koje su mi sve nacine zabile noz u ledja. Bas mi fali da imam pravu prijateljicu.
14
Ostavi komentar