Imam 25 godina, živim sa roditeljima, ali mi oni i dalje “diktiraju” šta smem a šta ne smem. Kao neko dete moram da tražim dozvolu od njih za neke najnormalnije stvari (pr. spavanje kod dečka ili drugarice, odlazak na neko putovanje, davanje otkaza na poslu itd.). Htela sam da se preselim, tj. da živim samostalno, ali mi ni to ne dozvoljavaju. Počinje već da me guši takav odnos sa njima, a pristajem na isti zbog straha da ću ih “izgubiti”. Jednom prilikom kada sam im se suprotstavila, tata nije hteo da me pogleda niti da priča sa mnom danima. Osećam se jako nesrećno…
Ako ostanes, izgubices sebe. Pa ljudi u 25 godina osnivaju porodice, nisi ti dete neko. Ako imas svoje posao, pakuj kofere i seli se. Inace ces docekati 35 kod mame i tate, a onda ce da ti zvocaju kako to da svi imaju unucice samo oni ne.
122
Kako ti mogu zabraniti da se odselš? Svezati te u podrumu. Mani me te priče, ne želim ih izgubiti. Onda je tvoja krivica sve to što se događa. Nemaš svoje JA. I dokle god to ne pronađeš svi će ti diktirati kako da živiš. Cijeli život!
83
A gde ćeš, od čega ćeš iznajmiti taj stan i živeti? Imaš posao, novac??
1
Svi mi koji smo otišli u instranstvo i živimo plačući za svojim roditeljima, za svojim gradom i zemljom znamo da ta tuga nikada ne prestaje! Ceo život prođe u tuzi kada si daleko od najrođenijih!
-5
Ne slušaj zle ljude koji ti govore protiv roditelja! Polako, imaš tek 25, videćeš kad odeš, neče ti biti lako samoj, posle ćeš plakati za mamom i tatom.
-4
Ne treba slušati ove ovde podivljale komentatore. Porodica je svetinja! Odnosi su zategnuti svima u tom periodu kada se maldi osamostaljuju, ali to je prirodno, roditleji brinu i žao im je da odete, ali to morate shvatiti a ne stvarati razdor. Morate zasita biti samostalni i odgovorni, ubediti ih da će sve biti dobro. Morate sačuvati ljubav i razumevanje, roditelji su vam najbliži ljudi u celom životu!
-4
Akobsi u finansijskoj mogucnosti iznajmi stan i odseli se. Malo ce da se ljute pa ce da popuste. Takav odnos nije normalan
3
Ti bi da se oseliš, to je uredu, ali imaš li od čega samostalno da živiš? Porodica je ipak porodica i treba pre svega biti u dobrim odnosima sa roditeljima, jer ako naiđu teškoće, roditeljski dom je jedino mesto gde će te dočekati raširenih ruku.
-4
Još si ti jako mlada i jedine osobe koje brinu o tebi su tvoji roditelji. I kada budeš udata, značiće ti da imaš dobar odnos sa roditeljima. Zato smiri emocije, razgovaraj lepo sa njima, počni sama da se ponašaš pametno i odgovorno pa neće biti velikih konflikata.
-7
Sačekaj još 25 godina, možda im treba vremena da shvate da imaš pravo na svoj život, a posle, kad i ako shvate, više ni tebi neće biti bitno!
More, teraj te posesivce tamo gde treba i trk u podstanare, makar jela paštetu i hleb svaki dan, mir nema cenu!
U ostalom, nije ti palo na pamet, kako to da se oni ne brinu da ne izgube tebe?
4
Otišla sam sa 20 godina u drugu državu a bila sam njonjava cura i previše osjetljiva.30 godina poslije mogu ti reći da mi je to najbolja odluka u životu.Nemojte mi o Balkanu jer sam odrasla u CG.
10
To su oni roditelji koji rode decu "da im ima ko dodati casu vode kad ostare". I one majke koje sve podrede deci, pa ocekuju naplatu za zrtvu koju im niko nije trazio/trebao.
9
Najnormalnija stvar da neudata devojka spava kod momka??? O chemu ti prichash? Pa da pukne bruka po komshiluku, pa da roditelji ne mogu komshijama da pogledaju u ochi.
-9
Samo hrabro djevojko, nije to zdrav odnos.
9
Bas ti je tesko. Selidba sama po sebi je stresna a ako jos i oni pricaju da ce da se naljute i da ces tek onda biti “sama u svemu” jos je strasnije. Razumijem kako ti je. Ako imas dobru platu i mozes sebi da priustis samostalan zivot pokusaj, odljutice se vremenom. Sreca prati hrabre.
5
Razumem tvoj strah,kada se odseliš mozda ce za prvo vreme biti ljuti ali veruj kako vreme bude prolazilo vise ce te ceniti i tražiti.
1
Hocete, izgubicete ih, jer nije isto brak zasnovati pa roditeljski dom napustiti ili se dici i otici. Za sada, iako imaju jedno drugo, bice im tesko bez Vas zivjeti, ali navice se i na to. Sto se mora, nije tesko. A Vi, ako djecu budete imali, saznacete kako su se osjecali Vasi roditelji. Ovi sto ''podrsku'' daju, opekli su se. Da li su u pravu ili ne, saznacete kada na svojoj kozi osjetite, ako roditelj budete.
-5
tata hoce da ti je gospodar ali ti imaš zakon koji te brani od tog bolesnika...
2
do 1945 djevojka je bila VLASNIŠTVO oca, potom kao žena -muža. Naravno da bi tvoj bolesni tatica želio da je i sad tako. Žene su krvlju platile zakon i pravo glasa da im ne bi neki mudanko mogao diktirati kad će spavati s mušakrcem i gdje će ići, šta raditi. Ti si očito čuknuta u glavu kad jednom mudonji od oca dopuštaš to.
3
Prvo, spavanje kod decka nije normalna stvar za moralne osobe, kod drugarice takoj, jer je to ustvari, "kod decka" i tvoji to znaju pa te stite, treba da budes zahvalna, jer brinu za tebe da ne postanes kalastura, kao vecina danasnjih mladih zena. Sad ce ravle da rokaju minuse, alija rekoh.
-11
budali ne vrijedi govoriti. Iselite se od roditelja, skinite im odgovornost i brigu sa ledja, pa zivite kako hocete. Vas zivot Vasa stvar. Kada i ako budete djecu imali i odgovornost pred zakonom, drustvom i Bogom za njihovo zdravlje i zivot snosili, bice Vam jasno. Do tada prst u uho i pjevajte.
1
Mislim da su komentari prestrogi. Očekujete od mlade osobe kojoj su do sad starci sve dirigirali - da preko noći postane samostalna i prekine kontakt s njima.
To je jako teško napraviti, ljudi dragi.
7
Znate li Vi sta je obicno i uobicajeno. Ako Vasa drugarica zivi sa roditeljima i ako su tu tokom Vaseg nocenja ne morate se ni Vi, ni Vasi roditelji za Vas zivot i zadravlje brinuti, ako su tu tokom vase posjete. Ali ako drugarica zivi sama, ako ima siroko drustvo koje joj dolazi u posjetu i koje sa vremena na vijeme kod nje prenoci, tada je to drugi par cipela, tada roditelji ne mogu biti mirni, obzirom na nacin zivota nekih mladih. Uostalom saznacete ako postanete roditelj.
-3
tebi je ok sto su oni nenormalni? ali opet neće kruška pod jabuku, pitanje je i ti koliko si zdrava. Inače ne bi trvrdila da ti oni ''ne dopuštaju '' u zemlji gdje je zakon na tvojoj strani već s 18.g
1
Ne budite na kraj srca, pa ne zivite VI pod svojim krovom, nego pod krovom svojih roditelja. Kada budete imali svoj dom i Vi cete imati svoje zakone koje ce morati postovati oni koji budu sa Vama pod Vasim krovom zivjeli i roditelji i djeca i svi drugi. Znate kako se kaze: ''Koga ti je moliti, nije ti ga za kuditi.''
1
Ako imaš uslove da se odseliš beži što pre, ja nažalost nemam uslove da se odselim i užasno mi je
-2
Ja sam isto to sve prosla. Stalno nesmijes ovdje nesmijes ondje. Odselit nisam mogla jer sam premalo zarađivala za kiriju. U Sarajevu sa 25godina mi plata nije bila dovoljna za kiriju pa sam kod tetke zivjela. Otisla sam u Njemačku sa 28, imam stan i posao. Izbori se za sebe sto prije, jer zivit sam i niko ti ne govori sta da radis je najbolji osjećaj koii postoji. Bice ti mozea roditelji ljuti i mozda ce na pocetku to sve biti tesko, ali moras kroz ti proci nema ti druge.
-2
Diktiraju ti zato što ih ti pitaš za dozvolu. Kažeš: 'Otišla sam kod dečka. Vidimo se ujutru.' Vidiš? To nije pitanje, to je izjava. Ti im postaviš pitanje i onda ti oni kažu ne možeš. Probaj na moj način. Izjava, obaveštenje a ne pitanje. A ako smaraju onda ponavljaš kao papagaj svoju izjavu.
4
Kako tako neki roditelji naprave debile od rodjene djece.
2
Iskreno da ti kazem,ovo svaka cura koju ja poznajem prozivljava. Imaju brata,a prema njima nisu takvi,brst moze sve,a cure ne mogu nista.
2
Ignorisanje je najgora vrsta nasilja koju roditelj može da primeni na detetu. Kao što ti ostali rekose, ako si finansijski nezavisna, deo po deo prebacuj stvari i samo nestani. Nećeš ih izgubiti, moliće oni tebe da se vratiš, ali treba izdržati taj početni period gde će glumiti da su ljuti. A i ako se nekim ČUDOM drže toga, nisi na gubitku. Srećno
0
Ljudi se ovde necemu iscudjavaju i prave blesavi kao da ne znaju kakvi su balkanski roditelji, kako su to teski odnosi i emocionalne ucene.
2
Ovi ljudi ne znaju kako je imati loše roditelje i bolje da ne komentarišu. Autorku potpuno razumem jer sam bila u istoj situaciji, nisam smela da kazem ocu da imam decka, sve skrivala. Tek kad je umro sa mojih 28 godina, ja sam se oslobodila svega i od 28.Godine pocela da zivim s deckom. Neću ti reći da nešto moraš, jer znam kako je
2
Mogu da (delimicno) razumem da uticu na tebe jer zivis sa njima, ali kako mogu da ti NE DOZVOLE da se odselis? Kako ce da te sprece? Nadjes stan i kazes im da se selis. Pocnes da prebacujes stvari, oni ce da se ljute, dure, svadjaju, ti ne reagujes, vec teras po svome. Ne mogu da te vezu za radijator. Posle ce da popuste i toliko. Mnogi od nas su prosli kroz ovo kroz sta ti prolazis, moras da budes odlucna u svojim namerama i da ne odustajes.
49
Kad shvatiš da si ti u pozitivnoj situaciji, tj. da ti ništa ne gubiš prekidanjem takvog odnosa, čak i dobijaš višestruko bolji život po svojoj meri, tad će ti biti bolje. U stvari, oni su u strahu da izgube tebe jer će im život biti mizeran bez njihovog najboljeg "projekta".
37
Ne dozvoljavaju ti ??Imaš strah da ćeš ih izgubiti?? Emotivna manipulacija i nezdravi odnosi.Moje skromno mišljenje na osnovu ovih par napisanih rečenica Majka sam odraslog djeteta koji je sa 20 godina otišao u Njemačku uz moj blagoslov
38
Beži od njih što pre i ne dozvoli da te kontrolišu i da ti upravljaju životom. Ne moraju nikad s tobom da progovore, nisi na gubitku ako s takvima nemaš kontakta, bez obzira što su ti roditelji.
33
Ostavi komentar