Najviše mi je žao šta smo brat i ja odrasli i nema više te povezanosti kao mladi da provodimo dosta vremena zajedno i da uz to ide ono bratska sestrinska ljubav tj. Svada i podbadanje sad kad se vidimo jednom godišnje uvijek smo kao kolege koje se nisu vidjeli i samo razgovaramo smješno zvuči ali nedostaju one tuče i svađe...
Divno
0
Razumem te, to je najteze nesto na svetu, ali popricaj sa njim o tome, mozda uspes da spasis taj odnos.
0
Nisam imala takav odnos sa svojim bratom kada smo bili deca, a ni sada kada smo porasli, ali se ne ljutim na njega sto mi nije uvek bio prisutan u zivotu i ne mogu da ga mrzim zbog toga. Tako da, treba da budes srecna sto imas predivne i slatke uspomene na svoje detinjstvo zbog vaseg odnosa i kazi mu jednom koliko ti fali i da bi volela da se bar na jedan dan pravite kao da ste opet deca.
0
To su ta odrastanja. Braća i sestre nađu partnere, djeca i polako se razilazite jbg, na kraju budete kao stranci ako vodite drugačije živote, ako jedno ima obitelj i djecu a drugi ne tu isto dođe do otuđenja. Jedino kad bi se možda mogli ponovno spojiti i povezati pod stare dane kad supružnici pomru a djeca odrastu, onda iz samoće ljudi opet idu korjenima, ali ak se poživi do tad.
0
Ostavi komentar