Bojim se pasa. Sestrična ima malog nekog psa. Pozove me sebi doma, kažem da se bojim pasa. "Ma neće ti on ništa, mali je". Zove me drugi puta, dođem, ponovno bježim od psa i sjedim s dignutim nogama na stolici. Zove me treći puta, reko ne mogu. I sad joj nije jasno šta je problem. Sama me u svoju kuću zoveš, znaš da se bojim pasa i ti svog psa ne možes maknuti u drugu sobu dok sam kod tebe. Ok, poštujem, tvoja je kuća. Ali ti isto tako poštuj da ja neću doći.
70
16
12
share
odobravam
osuđujem
Anonimus:
26m
Ja se nikad nisam plašila pasa, prođem pored njih lagano, ali zato kad vidim kravu ili jarca na putu jeza me uhvati
Kikii:
41m
Koji je tvoj problem? Aj razumem da se neko plaši velikih pasa,ali malih koji žive po stanovima...pa jbt šta će ti on uraditi,ne razumem
Anonimus:
2h
Je l' pas nervozan, uzbuđen, kevće? Šta radi dok tako sediš na stolici sa podignutim nogama? Ako je nervozan, glasan ili neće da ode od tebe, razumem. Ako je miran i gleda svoja posla, razumem i dalje da ti je očigledno nelagodno (i ako postoji druga soba, a da nije neki špajz, sklonio bih psa na njenom mestu), ali onda baš imaš izraženiji strah. U suštini, oboje imate pravo da radite kako mislite da treba, nadam se da se nijedno od vas ne ljuti.
Anonimus:
2h
Ja iskreno ne shvaćam kako netko ima neki strah od uobičajenih stvari kojima se nužno izlažeš skoro pa dnevno (mrak, visina, lift, psi...) i bez beda ili srama se prilagođava tom strahu a ne suocava se s njim ili bar izlaže koliko može. U moje vrijeme ako si se bojao javnog nastupa tough, imaš prezentaciju, ako se bojis pasa ljudi ti se smiju, ako se bojis visine nikog nije briga, ideš kamo moraš drhtavih nogu. Istina je da hard people create soft times
Anonimus:
3h
Ali ti si dosla u njenu kucu i nemas prava da trazis da skloni clana porodice.Pas je kao clan porodice kada ga zavolite.Isto je tvoje pravo da ne dodjes kao i da je njeno pravo da nece da zatvara psa u sobu.Neke zivotinje se stvarno uznemire kada se zatvore u jednu prostoriju.
Anonimus:
3h
Poštujem tvoju odluku. Kod nas su psi u dvorištu. I važi pravilo, ako ćemo sedeti napolju psi su pušteni. Neću ih zatvarati a kamoli vezivati zbog bilo kog gosta. Ako smetaju, nema ljutnje, u tom slučaju zatvorim ih na kratko dok ne sprovedem goste unutra i u odlasku isto tako. Dakle svako može da bira. Ako hoće da sedi napolju, psi neće biti satima zatvoreni. A ako se neko plaši, idemo u kuću. Poštujem svakoga ali tražim i da ovo poštuje.
Anonimus:
3h
Imam dva psa, ali ovakve ljude ne podnosim. Kod mene dolaze ljudi koji se boje psa i uvijek ih maknem u drugu prostoriju ili ako smo ljeti vani u drugi dio dvorista koji je ograden. Zasto je to problem? Njima nece biti apsolutno nista tih nekoliko sati, a gosti se osjecaju sigurno i ugodno. Kako oni znaju da pas nece nista? Moji su miroljubivi i vesele naravi, ali nikada ne bih garantirala da "nece nista" jer ni u covjeka ne mozes biti siguran, a ne u zivotnju.
Anonimus:
3h
Mene je uvek zanimalo da se ljudi poput tvoje sestricine ne boje nicega. Ja volim pse, ali recimo bojim se liftova i pokretnih stepenica. I da, znam da mi nece nista, ali ih izbegavam. Ali ako je veoma mlada mogu i da je razumem, pokusaj da joj objasnis ako shvati super ako ne nista, ne idi i eto.
Anonimus:
4h
Nema glupljih ljudi od tih “nece ti on nista”. Je li im to rekao?
Ostavi komentar