Mnogo mi je teško od kad mi je mama umrla. Prošlo je 3,5 godine ali i dalje osećam prazninu koju mislim da ću osećati čitav život. Toliko nas je sve razumela, opraštala, pazila na nas.. svakim novim danom mi fali na određeni način. Fali mi kao podrška, fali za razgovor, za kafu, čak i za svađu. Stariji brat je skoro dobio sina, primećujem koliko je teško ženi kad se porodi ali ona ima mamu da bude sa njom, da joj pomogne, da odmeni njih dvoje oko nege deteta… primećujem svoje drugarice koje pričaju sa majkama, savetuju se sa njima, zovu ih.. svaki put kad vidim kod nekog u telefonu “mama” srce mi se uznemiri.. Hvala Bogu da one imaju mamu, samo kažem da je meni to i dalje velika rana. Rana koja ne zaceljuje. Blago svima vama sa mamama..
Meni je mama umrla kad sam imala 21 godinu, a tata kad sam imala 25. Jedinica sam. Sad imam 39 godina. To nedostajanje se promeni, posle nekoliko godina nekako zaboraviš osećaj njihovog prisustva. Ali uvek ti fale na neki način, nemaš sa kim da popričaš, posavetuješ se, nisu tu na tvojim važnim raskrsnicama, udaji, rođenju deteta, diplomiranju... uvek nedostaju. Nekako si kako god okreneš - sam.
15
Meni je otac više falio dok je bio živ,nego sad kad ga više nema.
5
Čuvajte svoje majke i vi koji ste u svđi, izmirite sa sa svojim majkama! Ne čekajte ništa, izmirite se,zovite ih, zagrlite ih!
8
Proslo je 6 godina, a bol ona najveća, razorna tuga i praznina traju istim intezitetom. Odnela je svetlost, moj smisao života.Sta ću, gde ću, svi su krenuli dalje i to odmah, cak i moja sestra i rodjena tetka.A dece ne mogu da imam. Strasno patim..
10
Jos gore je kad je imas a isto ko da je nemas
1
Ja i pored zive majke nikad to nisam imala. Podrsku, razgovor i sto mi je najteze savet. Zato sam prosla i prolazim kao bosa po trnju. Idem sama kroz zivot i pravim duplo vise gresaka od osoba koje su imale roditelje da ih savetuje i vodi.. divim se kad vidim da se neko majci poveri, razgovara o svemu, uci od nje, sali se.. ja samo bioloski imam majku i to je to. Fali mi majka pored zive majke.
4
Sa svakim velikim gubitkom u životu samo naučiš da živiš vremenom, a praznina i rupa u duši ostaju vječno. Znaju oni koji su to doživjeli.
5
Mama mi je umrla kada sam imala 16 godina, a ona 42. Danas imam 34 i to je bol za koju znam da nikad neće proći, praznina u duši koja ostaje do groba jer majku niko nikad ne može da nadomjesti. Živim sa tim, trudim se da imam lijep život i ide mi, ali kako sam starija sve više mi fali. Imam samo tatu, nemam ni brata ni sestru.
17
Ja mislim da to necu moci da prezivim.
10
Rotelji se ne mogu preboljeti, zivjelo se poslije njih i 100 godina. Za svoje roditelje zauvijek se ostaje njegovo dijete.
5
Ostavi komentar