Divan odnos sa mamom se pretvorio u katastrofu nakon moje udaje. U nadi da shvatim u čemu je problem krenem na terapiju. Tada skidam ružičaste naočale i shvatam da taj odnos nije nikad ni bio divan. Terapeut naravno ne može uspostaviti dijagnozu moje mame, ali analizom mog djetinjstva i svega poslije udaje dolazimo do zaključka da mojoj mami ne bi skodila jedna dobra terapija. Bol odbačenog djeteta koje "ne radi" onako kako mama želi nije me prosla ni pomoću terapije. Ko nije doživio neće me ni shvatiti. Prije 14 dana gubim trudnoću u 7. sedmici. Pored sve muke u meni se nešto lomi. Shvatam da je moja mama jedno veliko đubre i nečovjek, pa onda i nemajka. Živo odraslo, dijete ima u divnom braku, a zbog svojih hirova nikad ne nazove. Na pozive odgovori ili ne u zavisnosti od dana. Na koga sam ja suze trošila i sate na terapiranje da shvatim čime sam je uvrijedila i što sam to zaslužila. Decu rađate jer želite i ništa vam dužni nisu. Budite sretni ako ste blagoslovljeni da ih imate.