Mojoj obitelji je došao jako težak period, borimo se s problemima iz dana u dan od cijele prošle godine. Postala sam jako pasivna, ne družim se s ljudima, skoro nigdje ne idem. Ne primjeti to nitko jer skrivam ali nemam volje uopće, a kad imam volje peče me savjest što ja odem rasteretit misli, a oni budu kući s problemima. Doslovno kao da imam kamen na leđima koji svaki dan postaje sve teži i teži, a ne mogu ga skinuti dok se problemi ne riješe.
Ako ne možeš rešiti probleme, što ne bi izašla napolje da se rasteretiš? Koja je svrha da sediš u kući?
14
Tako zadnjih 15 godina, od kako je se tata razboleo. Ne znam da li jos uvek postojim.
6
Opterecni ste znam kako je to,problemi na sve strane sto materijalni sto ne materijalni.Drzim vam fige da sve bude bolje
9
Želim vam puno snage i sreće, da se sve reši najbolje! Rešiće se, ne brinite, budite složni i jaki❤️
9
Ostavi komentar