Srce me boli zbog prijateljstva koje je, nakon toliko godina, naprasno nestalo. Iz dana u dan smo se čuli i dopisivali, dijelili izlaske i nezaboravne trenutke. Nije bilo svađa, niti nesuglasica. A onda, odjednom, tišina. Da sam ti želio zlo, da sam te ogovarao ili klevetao iza leđa, razumio bih. Ali ja sam te štitio kao rođenog brata. Pokušao sam te kontaktirati, misleći da si možda pod stresom ili u nekoj nevolji. Poslao sam ti poruku, 'u šali' sam se sam nazvao šupkom i idiotom. Odgovorio si 'da', a ja sam tada mislio da je i s tvoje strane šala. Godina kasnije, uvjeren sam da nije. Jedino što mogu pretpostaviti jest da su ti drugi lagali o meni, i to debelo. Ipak, čini mi se da ja ispaštam zbog tvoje tvrdoglavosti. Umjesto da pitaš, da saznaš istinu.