To je nesto najbolje u zivotu.Da se sam organizujes i da te sve saceka kako si ostavio,pa bio to alat na stolu i prljavi sudovi,ili cist slozen ves i sve sredjeno.Nikad nisam zivela sama,delila sam sobu sa sestrom,uvek je nesto prekopavala i dirala moje stvari,posle sam se dosta kasno odselila i zivela s deckom,i eto i ja sam propustila da me saceka i krs i red,da dovedem drugaricu na kafu kad mi se cefne ili odem negde pa sve i da duze ostanem,ne moram nikom da se pravdam.To je mnogo dobro.

Smatram da bi svi trebali neko vrijeme živjeti sami. To je tako dobar period i rado se sjetim tih dana. Sve u tvom prostoru je apsolutno po tvom, nema nikome javljanja za izlazak, ne moraš se prilagođavati ničijem rasporedu i navikama, ne moraš misliti na druge za hranu/kuhanje, znaš da će te sve dočetakti točno onako kako si ostavila... top

Otkrit cu ti tajnu🤫 Najbolje je biti sama, u svom stanu, i ne mora biti sređeno, mozes kako hoce i kad hoces. Zao mi je sto si to propustila🤗

Zivjela sam u studentskom domu i sad tokom doktorata zivim sama u stanu. Nema ljepseg kada mozes raditi sto zelis i kada zelis, al istina je da postane usamljeno. Nekad mi fali cimerica il decko al opet s druge strane je oslobadajuce zivjeti sam. Mislim da je to vrijeme da se steknu navike ciscenja, rutine itd jer neki od nas nazalost nisu to mogli tokom studiranja iako nismo zivjeli s roditeljima.

Ja sam zivjela sama 10 godina, od 18. do 28., i iskreno, najbolji period u zivotu. Imas svoj raspored, stan uvijek sredjen i cist, niko ne pravi nered, sklanjas samo za sobom. Kad ti se kuha, kuhas, kad ti se ne kuha, briga te, samo si ti, namazes pastetu i idemo dalje. Gledas sta hoces na tv-u, budis se kad hoces i ides spavati kad hoces, ne ravnas se ni prema kome. S posla mozes odmah na kafu, u shopping, na druzenje, niko te ne ceka... ja sam sretno udana, al iskreno najbolje mi je bilo tad.

Ja sam 5 godina tako zivjela sama i bilo mi je prelijepo.. Sad zivim sa momkom, lijepo mi je da sam sa volnenom osobom, ali ponekad pomislim koliko mi je bilo lakse ranije, nisam zavisila ni od koga, nisam ni sa kim morala da se dogovaram, jela sam kad sam htjela i sta sam htjela, cistila samo za sobom, nicije misljenje nije bilo bitno sem moje, nedostaje mi ta sloboda

Meni je toliko lepo da sam ostala sama trajno. Nikad nisam zazalila. Zajednicki zivot sa muskarcem i decom je robija za zenu. Da sam musko, rado bih, lepo je sluge imati, ali ovako, svoj mir i uzivanje.

Najlepši period života mi je to bio

Zivim sama vec 6 godina i mogu samo reci da mi je super. Nisam usamljena kako mnogi mislei cude se, dani su mi ispunjeni, a kad i nisu uzivam u tome. Uzivam u dosadi isto tako. Cijeli zivot sam zivjela u velikoj obitelji uvijek nesto na sve strane pa na fakultetu sa cimericama. I mogu reci da mi ovaj mir bas odgovara.

Evo ja sama 7 godina, i mnogo sam tuzna zbog toga.

E vidiš meni je problem što živim tako i nikako se ne mogu natjerati uopće razmišljati o vezi s nekim, previše mi odgovara život koji sam si posložio :D

divna ispovijest... podsjetila me na to da nisam svjesna koliko sam bogata

Stvarno prelijep period u zivotu. Uzivala sam u svakom momentu. Iako sad imam muza i djecu, i obozavam ih, potrebno mi je nekad da budem sama. Desilo se da sam promijenila posao, a zivimo u inostranstvu i nisam mogla na godisnji, 4 sedmice sam radila i bila sama u kuci. Uzivala sam u svom vremenu

Mir nema cjenu

Evo vec ulazim u 6tu godinu samackog zivota... s hedne strane jeste sve to o cemu ti pises, ali s druge strane sad se nemogu ni zamisliti da s nekim dijelim prostor... kad upoznam nekog kontam-hmm nisam spremna da se odreknem slobode

Ovo sam tako ja.

Provesti ceo dan u gaćama pred kompom, jedes/pijes sta zelis, procitas roman. Jeste super period.

Ako ne mozes živeti sama pokušaj da negde otputujes u solo režiji, učiniće da zaista napunis baterije i provedeš vreme samo sa svojim mislima

Eh, tako sam i ja mislila da ce biti. Iz roditeljske kuce sam otisla u studentski dom, zatim u stan sa tadasnjim momkom. Medjutim, decko me je prevario i iselio se, tako da vec neko vreme zivim sama. Svako zeli ono sto ne moze da ima. Samacki zivot je tezak, posebno kad imas psihicke padove, kao ja recimo. Ali verujem da ce biti super, kad prodje period bola. Treba biti zahvalan na mogucnostima. Nadam se da ces pronaci istinsku zahvalnost u onome sto imas. ♡

Pazi šta želiš, može ti se ostvariti.

Isto. Mislim da svaka mlada zena treba to da prođe. A ni ja nazalost nemam to iskustvo

U pravu si,dve godine sam zivela sama,tada i jesam upoznala sebe zaista sve pre i posle toga nije to.

To i malo meni fali. Živjela s roditeljima pa mužem. Srećom da smo od početka sami, nismo zajedno ili na katu, i je,lijepo nam je, ali opet, voljela bih da sa malo sama živjela.

Nećeš verovati, meni isto. Žao mi je što nisam malo uživala u svojoj slobodi, svom zarađenom novcu, putovanjima...Mislim da se onda ne bih ni udala.

Potpuno te razumem i isto se osećam.

Kazu ''sve sto covjek pozeli to mu se ostvari. Samo ne onda kada zeli i koliko zeli''.

Ja jesam imala taj period i moram priznati da je bio lijep, ali... mislim da je ipak ljepše dijeliti život sa nekim nego biti sama. Meni je ta samoća u mom stanu počela smetati nakon nekog vremena.

I meni.. Žao mi je što nisam bila odvojena malo od kuće i porodice, sad se osećam nesposobnom

Sve isto, od reci do reci kao kod mene! Mislila sam da sam jedina na svetu