Zahladili su odnosi s obitelji jer živim izvan države preko 10 godina. Nije bilo svađe nego su jednostavno izgubili osjećaj za mene. Dobro sam se snašla, stvorila život drugdje i posto me nitko ne žali, očito smatraju da me ni ne trebaju nazvati i pitati kako sam. Otkako je mama umrla, kao da sam i ja umrla s njom, iako sam imala dobar odnos sa svima. Mama mi je govorila "daleko od očiju, daleko od srca". Bila je u pravu. Jako sam patila godinama jer sam se osjećala odbačeno, trčala sam za njima, ono dijete što čuči u meni je samo htjelo da ga netko iskreno zagrli kad ga vidi. Nagovarala sam ih da me posjete, nudila sve. I ništa. Stvarno sam sve radila otvorenog srca, bez ijedne loše namjere. Danas, s 35 godina, je prvi dan da sam ok i napokon sam prihvatila da me ne vole i ne mare. Napokon mogu pustiti. Bogu hvala na divnim prijateljima i njihovim obiteljima koji su mi poslani u život ❤️