"Zovi ako ti bilo šta treba", rekli su kad je tata umro.
Ja zovem da popijemo kafu, nigdje nikog.
Čovjek ima najužu porodicu i 2 prijatelja, sve ostalo je usputno.
ne želim ni to, dosta mi je ljudi
7
nemam ni to
7
Isto se i meni desilo. Otac je iznenadno umro kada sam imao 23. godine u svojoj 52. godini. Samo sam ga zatekao mrtvog u sobi. Prijatelji za koje sam glavu podmetao i koji su se samoinicijativno zaklinjali na "pobratimstvo" i "večno prijateljstvo" koliko sam ih sa uslugama zadužio, ni da se jave da pitaju: "Kako si?" Ni poruka, ni poziv, ni kafa. Kamoli kakva uteha i pomoć. Sve sam ih izbrisao, a jedan koji me je svaki dan zvao i bio tu za mene mi je sada kum. Na muci se poznaju junaci.
33
Ostavi komentar